Susreti na velikim natjecanjima često donesu prilike za upoznavanje ljudi čije životne priče nadilaze granice sporta. Jedan takav dogodio se na stadionu MetLife uoči utakmice Njemačke i Ekvadora, gdje je novinar Večernjeg lista Danijel Lijović upoznao Hartmuta Sherzera (88), legendu njemačkoga sportskog novinarstva. U 89. godini života, Hartmut ovih dana u Americi i Kanadi prati njemačku reprezentaciju na svom 17. svjetskom prvenstvu zaredom, a Fifa mu je tom prilikom uručila i nagradu – minijaturni trofej pobjednika Svjetskog prvenstva.
Najbolje u Meksiku
Sherzer je živa enciklopedija nogometa, čovjek koji je svjedočio epohama koje danas većina poznaje samo iz arhivskih snimaka i priča. Njegova sjećanja sežu sve do njegova prvog Svjetskog prvenstva 1962. godine u Čileu, putovanja koje je u to vrijeme bilo prava avantura. Imali smo priliku iz prve ruke od Sherzera čuti koliko se još dobro prisjeća detalja i s tih prvih velikih turnira koje je radio.
– Otići u Čile bilo je jako teško i nevjerojatno skupo. Let iz Frankfurta u Santiago de Chile koštao je kao novi njemački Volkswagen – započeo je svoju priču Sherzer, dočaravajući koliko je drukčiji svijet tada bio. Putovanje nije bilo samo obično prebacivanje s točke A na točku B, već pravi turistički doživljaj. Sherzer se našao u istom zrakoplovu s njemačkom reprezentacijom, a iskustvo leta bilo je ispunjeno detaljima koji danas zvuče gotovo nestvarno i pripadaju nekom drugom vremenu.
To putovanje bilo je na samom početku ere mlaznih zrakoplova, a avioprijevoznici su se trudili putnicima pružiti jedinstveno iskustvo.
– Kada smo prelazili ekvator, pilot je svima uručio velike diplome s potpisom kao dokaz da smo tog i tog datuma prešli tu zamišljenu crtu. A kada smo letjeli iznad Anda, napravio je tri kruga oko Aconcague, najvišeg vrha, kako bismo svi mogli uživati u pogledu. Bio je to pravi turistički izlet na Svjetsko prvenstvo – prisjeća se Sherzer s osmijehom, dodajući kako mu je to sjećanje i danas živo u mislima.
Tijekom desetljeća praćenja nogometa vidio je sve najveće majstore ove igre, od Peléa do Maradone, čije su generacije obilježile povijest. Na vječno pitanje tko je bio veći, Sherzer nema dvojbe.
– To je veliko iskustvo kojeg se uvijek sjećam s ogromnim entuzijazmom. Često su me pitali tko je bio najveći, Maradona ili Pelé. Uvijek sam odgovarao – Pelé – rezolutan je njemački novinar. Ipak, na pitanje koje mu je svjetsko prvenstvo bilo najuzbudljivije, odgovor ne vodi u Brazil, kada je 2014. u polufinalu Njemačka deklasirala Brazil 7:1, nego u Meksiko 1970. godine.
– Prvenstvo u Meksiku 1970. bilo je najbolje zbog nevjerojatne atmosfere koju su stvorili Meksikanci. Bilo je sjajno. Njemačka reprezentacija odsjela je u luksuznom golf hotelu u Leonu, a mi, njemački novinari, imali smo slobodan pristup. Bilo je to opušteno vrijeme – priča Sherzer. Jedan od trenutaka koji to najbolje ilustrira dogodio se nakon što je Njemačka u produžecima pobijedila Englesku s 3:2.
– Novinari su svjedočili kako su igrači zgrabili izbornika Helmuta Schöna i u odjeći ga bacili u hotelski bazen. Odnosi su bili potpuno drukčiji – kaže.
Utakmica stoljeća
Upravo je na tom prvenstvu odigrana i utakmica koja i danas slovi za "utakmicu stoljeća", a na stadionu Azteca u spomen na nju stoji i ploča. Bilo je to polufinale između Italije i Njemačke.
– Nijemci su izjednačili na 1:1 u 92. minuti, a onda su uslijedili potpuno ludi produžeci. Talijani su na kraju slavili s 4:3. Upravo na tom prvenstvu uvedeni su crveni kartoni i pravo na dvije zamjene – objašnjava Sherzer te dodaje detalj koji je postao simbolom njemačke borbenosti.
– Nijemci su već iskoristili obje zamjene, a Franz Beckenbauer teško je ozlijedio rame. Morao je ostati na terenu i igrao je s rukom u longeti. To je za mene bio najuzbudljiviji trenutak kojem sam svjedočio – prisjeća se. Naravno, neizbježno je bilo i sjećanje na kontroverzno finale iz 1966. i legendarni gol Engleske protiv Njemačke.
– Nismo mogli jasno vidjeti je li lopta prešla crtu. Ta rasprava traje i danas. Odluku je donio pomoćni sudac Tofik Bahramov iz Azerbajdžana. Zanimljivo je da se danas ispred stadiona u Bakuu nalazi ogroman spomenik njemu u čast, postao je toliko slavan zbog te odluke u korist Engleske – otkriva Sherzer. Na kraju, dao je i svoj pogled na snagu nogometa i Svjetskog prvenstva kao fenomena koji nadilazi sport.
– To nije samo slogan, to je istina – nogomet ujedinjuje ljude. Svi političari i diktatori ovoga svijeta trebali bi to vidjeti. Sjetite se samo prvenstva u Njemačkoj 2006. i te 'ljetne bajke'. Ljudi iz cijelog svijeta došli su, bili su prijatelji, zajedno su uživali. To je fantastično. Nogomet je predivan – zaključio je legendarni novinar.
Otvori KEKS Pay
istina da je pele bio veci, nekih 10 cm. maradona je bolji nogometas