Mlada hrvatska tenisačica Antonia Ružić (22) u Rimu je proteklih dana ostvarila svoju prvu pobjedu na turniru ranga WTA 1000 i najbolji ranking u dosadašnjoj karijeri pa je sada na pragu Top 100 igračica svijeta. Nakon što je prošla kvalifikacije u Rimu u 1. kolu glavnog ždrijeba pobijedila je veliku talijansku nadu Tyru Caterine Grant (17) spasiviši dvije meč lopte. U 2. kolu je izgubila od favoritkinje i nositeljice kanađanke Leylah Fernander 26. tenisačice svijeta u meču u koji je ušla s nervozom, ali opet uspjela prilično namučiti nekadašnju finalisticu US Opena u prvom setu (izgubila je 4:6, 0:6). S tribina je bilo i hrvatskih navijača, a kao i obično u player's boxu bio je i njezin otac Alen Ružić, koji kaže da je familija već navikla na teniske drame, ali da se već sljedeći tjedan na WTA turniru u Parmi nadaju uhvatiti dovoljno bodova za Top 100 i ulazak u glavni ždrijeb Wimbledona. Nakon meča Antonia je podijelila svoje iskustvo u razgovoru za Večernji list.
Koliko je u prvih nekoliko gemova bilo nervoze, a kolike prilagodbe na igru Fernandez?
- Da, to je bilo jedno veliko iskustvo za mene. Leylah je odlična igračica i stvarno je dobro odigrala. Na žalost, nisam uspjela nametnuti svoju igru. Recimo, da sam se cijeli meč tražila. Stislo me dosta i nisam se iz toga mogla iščupati. Prvi set sam još imala i šanse koje, na žalost nisam uzela. Ali, to je tako kad igraš s top igračicama. Moraš odigrati najbolje kad imaš priliku jer ako se opustiš par poena brzo ode gem, set i meč na kraju...
Vrtiš li poneki poen u prvom setu koji bi odigrala drugačije da imaš priliku? Do kraja prvog seta je izgleda da si još u igri.
- Ne, ali naravno pokušavam naučiti nešto iz toga. Nije dobro kad opet pretjerano razmišljaš o nekom poenu, kad si u meču samo ideš dalje poen po poen. Sve u svemu ovo je bio dobar turnir za mene i trebam nastaviti dalje raditi. Bilo je jako lijepo igrat ovdje. Hvala Bogu pa sam i to doživjela u životu - da igram na centralnom stadionu u Rimu. Foto Italico je stvarno prekrasan. Ovo je jedan od ljepših turnira na kojemu sam bila.
Bez obzira na poraz i kako se to odvilo na kraju, drugo kola VTA 1000 je tvoj uspjeh karijere, sada si na pragu Top 100. To ti je bila rođendanska želja, je li to malo utjeha na kraju?
- Je, ali puno sam radila. Teško je, puno radiš da dođeš do top 100 i do vrha. I nadam se da će se to ostvariti. Imam to u podsvijesti, ali opet pokušavam ne toliko si nabijati pritisak ili razmišljati previše o tome. Sljedeći tjedan imam novu priliku za dodatno popravljanje renkinga i nadam se da ću moći uhvatiti glavni ždrijeb Wimbledona.
Sad kad si igrala s Leylom i kad vidiš tu razinu igre, kako ti se čini u odnosu na tvoju igru?
- Znam da imam tu igru. Danas je, na žalost, bilo nije bilo. Nisam iskoristila neke šanse koje sam trebala. Vjerujem u svoju igru i kad znam i sigurno mogu parirati. Jasno, tu opet dolazi i iskustvo, imala sam nervoze u tim ključnim trenucima. Nisam iskoristila sve svoje mogućnosti u tom meču, ali kako se kaže glava dolje i nastaviš raditi.Bilo je puno tvojih pogleda prema player's boxu i treneru.
Kaže trener Juraj Dusparić da je tako i inače u tvojm mečevima. Kako se nosiš s emocijama tijekom meča?
- Jura mi jako odgovara kao trener jer je jako smirena osoba, a meni to treba. Ne volim kad netko počne mahati ili nešto komentirati, a Juraj cijeli meč nema reakcije, mogu se derati na njega, mogu pričati. On, samo kaže 'ajde, ajde' Dobra mi je to kombinacija, što se i vidi.
Kakve su reakcije u Orehovici i Međimurju na rezultate u Rimu?
- Definitivno pozitivni. Vole vidjeti nekoga iz Međimurja da niže tako dobre rezultate i nadam se da ću ih i dalje činiti ponosnima.
Tko te sve pratio u Rimu? Tu su trenera Juras Dusparić, otac Alen...
- Na drugi meč je došao i drugi trener Tomislav Habulin s kojim radim u Čakovcu. Došao je i Nick Horvat (teniski trener op. a.) Bilo je još naših ljudi, čula sam navijanje i naših riječi s tribina. Jako mi je drago vidjeti da Hrvati i van zemlje podržavaju svoje igrače, nadam se da će tako biti i dalje.
Vidio sam da nosiš slušalice kada izlaziš na teren. Imaši li omiljenu pjesmu koju tada slušaš? Je li to nešto opuštajuće ili nabrijavajuće?
- Na playlisti su mi više stvari za nabrijavanje. Mijenjam ih ponekad jer mi zna dosaditi nakon više turnira. Zaboravila sam koja je bila danas zapravo, ali ne možeš pogriješit s Eminemom. Tu su mi još Travis Scott, Future... Uglavnom američki reperi.
Kakva ti je rutina prije meča? Ne smije nitko s tobom razgovarati sat vremena ili kako?
- Ma smije razgovarati, ali opet ne previše. Ne volim kad je too much. Volim imati svoj mir. Hvala Bogu, imam te slušalice koje poništavaju okolnu buku. Samo stisnem gumb i ništa ne čuješ oko sebe.Volim imati barem 15-20 minuta prije meča ili pola sata da se presvučem i da se sastavim sama sa sobom pa kreće rutina zagrijavanja i to je to.
Jesi li gledala Alcarazov dokumentarac, kako ti se čini? Velika tema je odnos profesionalnog i privatnog života, dosta je iskreno govorio o sebi.
- Sviđa mi se dokumentarac. Možda se ja ne bih tako otvorila pred kamerama kao što se on. Svaka mu čast na tome, ali vidi se da ponekad želi biti samo normalan tinejdžer. Što je normalno jer kao profesionalni tenisač propuštaš dosta toga i to ti nedostaje. Svi misle da je tenisačima bajno, ideš po turnirima, putuješ svugdje. I to je jedna realna slika, ali nije to tako u suštini.
Kako ti je na Touru? Na većim turnirima sada više upoznaješ i top igračice. Ima li tu prijateljskih odnosa ili su svi u svojim timovima.
- Ima prijateljstava. Svaka igračica za sebe ima svoj tim, ali dobra sam si s igračicama. Uvijek imam poštovanja jer su one u tom istom Touru i znam koliko su rada i truda uložile i volim vidjeti da smo tu jedna za drugu. Dolazim sada malo u nepoznat teritorij jer su tu sve više i top igračice, pokušavam se i s njima upoznati i uklopiti se.
Dobiješ li koji dobar savjet i izvan svog tima?
- Izbornik Marin Bradarić je bio i na prvom kolu kad sam igrala na centralnom terenu. Bilo mi je lijepo da je došao i bodrio me. On i Izudin Žunić su stvarno dobra kombinacija u reprezentaciji i dobra je energija. Puno dobrih reakcija od njih dobijam, također i od Nika Horvata. On me pratio kad sam bila mala, dao koji savjet, trenirao sa mnom.
Treniranje je naporno, događaju se i ozljede. Kako se ti nosiš sa svime time, imala si ozljedu lakta prije koju godinu, treniraš od pete godine života...
- Nije lako i nije za svakog, ali pokušavaš svaki dan sve više raditi na sebi. Nije samo tenis, nego i malo van tenisa i treba vremena dok to malo skužiš pa ti je onda bolje. Ne možeš biti samo u tenisu jer kad tad ćeš puknuti.Što je tebi najdraže opuštanje?- Biti doma, s familijom. Volim proštetati psa.
A koliko uopće uspiješ često doći doma u Orehovicu?
- Istina, često sam po turnirima, ali kad dođem volim taj mir u Međimurju. Imam punu podršku obitelji i volim provesti vrijeme sa svojim najmilijima. Stariji brat Leon je bio gimnastičar, ali se ozlijedio, morao je operirati ruku. Sada igra nogomet za lokalni klub Orehovica. Sestra Lea se isto bavila gimnastikom, bila je dobra, ali je odlučila otići u Ameriku i fokusirati se na akademsku stranu. I drago mi je što je tako odlučila jer je sretna. Očito jedno ja nisam bila za gimnastiku...
Kako ide sa studijem?
- Studiram menadžment turizma i sporta u Čakovcu. A ide nekako, ajmo reći...Tenisači su jedni od najvećih svjetskih putnika.
Kako se ti nosiš s tim, biti stalno u avionu? Mijenjati vremenske zone tako često...
- Pokušavam čim prije namjestiti vremensku zonu? Iako, kad ideš za Australiju, nemoguće je brzo se prilagoditi. Nisam mogla doći sebi prvih dva tri dana, put je predug. Inače jako puno spavam i mogu zaspati bilo gdje, ali ironično je što često ne mogu zaspati u avionu.
Jesi li uspjela gledati i neki meč u Rimu?
- Tu i tamo pogledam neki rezultat, ali sada da mi se i meč gleda i ne, to mi je onda previše tenisa.
Ima li netko da bi htjela gledati uživo, bilo na ATP-u ili WTA dijelu ždrijeba?
- Volim gledati Đokovića i Medvedeva, oni su mi među dražima na ATP-u. I volim pogledati Sabaljenku.
Snimiš li ponekad neku kombinaciju udaraca pa pomisliš da bi voljela to isprobati?
- Danas sam gledala trening Sinnera jer sam morala čekati na svoj termin, prije nas su igrale dugi meč Animisova i Kudermetova. Sinner je igrao u isto vrijeme kad sam ja bila u teretani. Kad vidiš to snagu njegove loptice. To je tolika brzina loptica, koliko je dubina loptice. Svaki put pomislim da će taj reket puknuti kada on udari, svaka mu čast.
Otvori KEKS Pay
