Gledati osminu finala Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru luksuz je koji si mnogi ljubitelji nogometa u Hrvatskoj nisu mogli priuštiti. No, usporkos tome što je ponedjeljak, a sraz protiv Japana počeo je u 16 sati, praktički za vrijeme radnog vremena, mnogi Hrvati utakmicu su pratili na trgovima, u kafićima, ali i u školama.
Znali su svi oni da će morati ostati dulje vani iako je bilo hladno jer vatreni su nas sve već navikli na produžetke u nokaut-fazi SP-a. Ali, vrijedilo je jer Hrvatska je u četvrtfinalu SP-a. Pjevalo se i slavilo dugo u noć jer se takvo što ne događa svaki dan. Kako i ne bi kada nam usred sve probleme koje imamo, uleti nešto ovako lijepo što nas sve povezuje.
Jer više nije bitno tko navija za Hajduk, tko za Dinamo - svi su za Hrvatsku. I još jednom svi su grizli nokte i zadržavali dah, a onda je sve u trans bacio Dominik Livaković obranama penala. Još i sada se po ulicama spominje taj pothavat i još dugo će.
Navijači se nadaju da će tako slaviti i napadače, ali o tome u petak. Sada su se po uliciama mogli čuti pjesma, truba automobila i petarde, a hrvatske zastave ponovno se ponosno vijore.
