Kako bismo ozbiljno razgovarali o ovoj temi, moramo na trenutak zaboraviti kako se koji klub zove, tko od navijača preferira koji klub i što koji klub predstavlja. Tema su hrvatski nogometni suci, a ako joj pristupamo isključivo kroz prizmu toga tko je kojem klubu koliko 'pomogao' ili 'odmogao', promašujemo cjelokupnu bit priče. A bit priče je ta da hrvatski suci svojom (ne)kvalitetom nisu ni blizu standarda međunarodnog nogometa.
Za početak, dobar prikaz toga daju nam sudačke liste. Bacimo za početak pogled na listu muških međunarodnih glavnih sudaca prema krovnoj svjetskoj nogometnoj organizaciji, Fifi. Na toj listi Hrvatska ima šest predstavnika, to su Dario Bel, Ante Čulina, Mateo Erceg, Patrik Kolarić, Igor Pajač i Duje Strukan. Prava istina dolazi na vidjelo kada vidimo koliko sudaca imaju druge zemlje diljem svijeta. Naime, čak 52 države u svijetu imaju više muških međunarodnih glavnih sudaca nego Hrvatska, a među njima su zemlje poput Etiopije, Sudana, Uzbekistana, Tunisa, Bolivije, Obale Bjelokosti i Gvatemale. Uz to, još 22 države imaju isti broj Fifinih sudaca kao Hrvatska, šestoricu, a u toj su skupini zemlje poput Bahreina, Sirije, Konga, Libije, Malezije, El Salvadora, Bugarske, Hondurasa i Indije.
Hrvatska nogometna reprezentacija na rang-ljestvicama najčešće kotira među deset najboljih na svijetu, HNL kao liga otprilike među trideset najboljih, dok se hrvatski suci ne nalaze ni među pedeset najboljih u svijetu. A kad još k tome dodamo mišljenje velikog dijela hrvatske nogometne javnosti da neki od ovih naših predstavnika ne zaslužuju Fifinu 'značku', još dobro i stojimo...
Da ne bi bilo da suce uspoređujemo isključivo na svjetskoj razini, pogledali smo i Uefinu ljestvicu sudaca, na kojoj su suci po svojoj kvaliteti kategorizirani u tri glavne kategorije: elitnu, prvu i drugu skupinu. U elitnoj skupini Hrvatska nema nijednog suca, a tamo se nalaze suci iz 19 različitih europskih zemalja, među kojima su oni iz nama susjednih zemalja Bosne i Hercegovine, Srbije i Slovenije, ali i zemalja poput Slovačke, Rumunjske, Norveške, Grčke, Švedske, Poljske i Izraela. Hrvatska ima dva suca u prvoj skupini (drugi rang), to su Igor Pajač i Duje Strukan, no u toj skupini po dva suca imaju i zemlje poput Azerbajdžana, Albanije i Litve, zemalja čija sveobuhvatna nogometna kultura kvalitetom nije ni približna Hrvatskoj.
Sve je ovo 'maslo' lošeg rada u Hrvatskom nogometnom savezu. Postaviti Bertranda Layeca na čelo Komisije sudaca svakako je bolje nego tu funkciju prepustiti ljudima opterećenim aferama. To stoji. No to još uvijek ne znači da je Layec – čovjek koji u Hrvatsku dolazi tek nekoliko puta godišnje i sa sucima uglavnom komunicira putem virtualnih 'Zoom' sastanaka – i blizu optimalnog rješenja. Suce se ni približno dovoljno ne uči ispravljanju grešaka, osjećaju nogometne igre ni gardu koji bi trebali držati. Najvažnije je da se previše ne "talasa" među publikom, da se to privremeno smiri, da se pogreške što je moguće više opravdaju, i onda sve opet ispočetka. To nije recept za napredak, a međunarodne liste sudaca to vrlo vjerno dokazuju.
Otvori KEKS Pay
eto, umjesto pretjeranog dovođenja dostavljača i taksista, mogli bi izdati 50-100 radnih dozvola za suce iz Etiopije, Sudana, Uzbekistana, Tunisa, Bolivije, Obale Bjelokosti, Gvatemale, Bahreina, Sirije, Konga, Libije, Malezije, El Salvadora, Bugarske, Hondurasa i Indije