Jacques Brel ga je cijenio, Franjo Tuđman trebao, pariški bordel razočarao... Ibrica Jusić, legendarni dubrovački šansonijer, na glazbenoj sceni traje već gotovo 60 godina, a njegova je životna priča nevjerojatna. Ibricu, koji je i danas, u 78. godini, i dalje svjež, duhovit i buntovan, od najranijih dana obilježila je ulica. Kao dječak iz siromašne obitelji na njoj je stasao, gitaru je naučio svirati u popravnom domu u Malom Lošinju, a među najveće vinule su ga njegove ulične svirke šezdesetih na dubrovačkim skalinama. Njegove spontane ljetne koncerte slušali su svi viđeniji umjetnici, glumci, glazbenici, hipici i boemi. Ibrica je među rijetkima koji se mogu pohvaliti da su svojom glazbom uspjeli šarmirati i razmažene Parižane. Zbog toga smo s Ibricom o životu, glazbi, ljubavi i poeziji porazgovarali uz francuski konjak u kafiću pokraj Ciboninih stuba, koje su ga, kaže, podsjetile na njegove skaline pa mu je bilo žao što nije ponio gitaru.
životni intervju - ibrica jusić
Ne kužim zakaj se srami imena i prezimena?!