Jacques Brel ga je cijenio, Franjo Tuđman trebao, pariški bordel razočarao... Ibrica Jusić, legendarni dubrovački šansonijer, na glazbenoj sceni traje već gotovo 60 godina, a njegova je životna priča nevjerojatna. Ibricu, koji je i danas, u 78. godini, i dalje svjež, duhovit i buntovan, od najranijih dana obilježila je ulica. Kao dječak iz siromašne obitelji na njoj je stasao, gitaru je naučio svirati u popravnom domu u Malom Lošinju, a među najveće vinule su ga njegove ulične svirke šezdesetih na dubrovačkim skalinama. Njegove spontane ljetne koncerte slušali su svi viđeniji umjetnici, glumci, glazbenici, hipici i boemi. Ibrica je među rijetkima koji se mogu pohvaliti da su svojom glazbom uspjeli šarmirati i razmažene Parižane. Zbog toga smo s Ibricom o životu, glazbi, ljubavi i poeziji porazgovarali uz francuski konjak u kafiću pokraj Ciboninih stuba, koje su ga, kaže, podsjetile na njegove skaline pa mu je bilo žao što nije ponio gitaru.
životni intervju - ibrica jusić
Spavao sam po kolodvorima i bordelima, da nisam sreo Gotovca, završio bih kao tapetar u Volkswagenu
Uskoro će izaći biografija legendarnog dubrovačkog šansonijera Ibrice Jusića kojemu se divio i veliki Jacques Brel. Unatoč teškom djetinjstvu i trnovitim počecima glazbene karijere ostao je vedar i nasmijan glazbenik, zaljubljen u svoju gitaru i psa
Komentara 13
RE
Kad se spusti zavjesa života njega će se sjećati a da je bio tapetar ne bi postojao u ovom ludilu.
Znači, mogao si sada uživati u podebljoj njemačkoj penziji.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ne kužim zakaj se srami imena i prezimena?!