Splitske Prokurative ove će godine 56. put ugostiti najbolje hrvatske izvođače, koji će pjevati na festivalu na kojem je pobjeda uvijek bila stvar prestiža. Neke od najljepših pjesama poput Vicina “Pisma ćali”, Arsenove “Vraćam se”, Oliverova “Galeba”, Mišine “Proplakat će zora”, Tomine “Leute moj” ili legendarne Merine i Tedijeve “Konobe” premijeru su imale upravo na Splitskom festivalu. Prvi Splitski festival održan je 1960. godine, kao glazbeno-modna revija “More-Revija-Split”, a od tada do danas izvedeno je na njemu gotovo 1000 pjesama najznačajnijih domaćih autora. Prokurative su jedino utihnule 1991., kad festival nije održan zbog rata. Posljednje tri godine na Splitskom festivalu puno je noviteta. Direktor Tomislav Mrduljaš odlučio je izbaciti izlučne večeri, pa se u natjecateljskom dijelu održava samo finalna večer s najkvalitetnijim izvođačima. Mrduljaš je prije dvije godine i prvi put zarotirao pozornicu, pa je tako dobio veću bliskost publike i izvođača, a uveo je i uvodnu večer u kojoj je lani Parni valjak oduševio unplugged koncertom. Mrduljaš je na Splitu od 1985., kada se kao autor pojavio s pjesmom “Što ako ona je tu”, koju je pjevala Vesna Ivić, a već iduće godine nastupio je i kao gitarist i autor u grupi Tutti Frutti.
Na Splitu ste od sredine 80-ih. Tada je dobiti mjesto na najpoznatijem domaćem festivalu bila stvar prestiža?
• Split i Prokurative su nam bile glavne za promociju. Onda su bila druga vremena, nije bilo interneta i brze promocije, pa je pozornica Splitskog festivala bila katapult popularnosti. Bilo je tada dosta pitanja je li pravedno što je neka pjesma pobijedila ili ne jer pobjeda na Splitskom festivalu značila je veliku popularnost. Pogotovo se to odnosilo na nagradu publike, pa se uvijek računalo je li netko kupio određeni broj ulaznica kako bi pobijedio.
Grupa Tutti Frutti odmah je prvim albumom postala prepoznatljivo ime na domaćoj glazbenoj sceni. Kako ste se nosili s uspjehom?
• Nas je to pomalo iznenadilo. Možda smo bili nespremni. Kao i svi mladi bendovi, tražili smo izdavača. I onda je bio sličan problem kao danas, a to je da su krivi ljudi sjedili na krivim mjestima, pa nisu odmah mogli prepoznati pravu pjesmu. Prepoznali su nas u tada maloj izdavačkoj kući Suzy, u kojoj je direktor bio Hrvoje Markulj. Objavili smo debitantski album i nametnuli se pjesmama “Ti me izluđuješ” i “Nasloni glavu na moje rame”.
Splitski dišpet
Splitska pop-rock scena je tih godina napravila pravi bum u bivšoj državi?
• Pa da, u isto vrijeme pojavili su se Đavoli, Gibo s Osmim putnikom, Daleka obala, Dino Dvornik i mi. Prije toga je jedini značajniji uspjeh imala grupa Metak. Svi smo uživali u tome što radimo, i to se valjda i osjetilo na našoj glazbi. Ja sam u Tutti Fruttiju svirao na prva dva albuma, a za većinu pjesama napisao sam glazbu i svirao gitare. Njegovao sam tvrđi izričaj, temeljen na gitarskim rifovima, a ostali u bendu težili su blažim pop-pjesmama.
Otišao sam iz grupe i potražio svoj put. Najbolje sam se osjećao pišući pjesme drugim izvođačima.
Nakon Tutti Fruttija pisali ste pjesme i za Ivu Amulića, no nekako je najplodnosnija bila vaša suradnja s Giulianom. Uostalom, ta vam je suradnja donijela Porin za pjesmu “Jugo”?
• Da, kada sam pisao pjesme, to je bilo uvijek samo za jednog izvođača. No, napisao sam i neke pjesme Oliveru kao što su “Bez tebe” i “Ješka od jubavi”, a manje je poznato da sam napisao i pjesme za prvi Severinin album. Giulianu sam napisao sve hitove u 90-ima, a nakon puno napisanih pjesama 2005. sam se odlučio odmoriti od pisanja i posvetio sam se Splitskom festivalu.
Vi ste Splićani poznati kao posebni ljudi, pa je i Splitski festival tijekom godina imao problema. U 90-ima je tako pokojni Zdenko Runjić imao svoje Melodije hrvatskog Jadrana, a vi ste vodili Splitski festival u dva navrata, bilo je i sukoba oko direktorskog mjesta s Nenom Ninčevićem.
• Split je grad koji ne trpi veličine. Vi u Splitu jednostavno ne možete biti veličina. Zdenko je onda imao svojevrsni dišpet prema tadašnjim gradskim strukturama, pa je napravio svoj festival. A cijela struka se preselila k njemu, pa ste onda imali zanimljivu situaciju da su svi poznati izvođači tada nastupali na Melodijama hrvatskog Jadrana, dok su na Splitskom festivalu bili oni koji se tek probijaju, uz samo nekoliko poznatijih pjevača. Pjesme poput “Cesarice” ili “Juga” izvedene su na Melodijama. Kad se Zdenko odlučio vratiti na Prokurative, onda smo se i mi vratili te 2002. godine. Od tada je Splitski festival jedinstven. No, Zdenko je, nažalost, preminuo 2004. i nakon toga sam ja preuzeo festival koji sam vodio do 2009. Ponovno sam vođenje festivala preuzeo 2011., na nagovor tadašnjeg gradonačelnika Željka Keruma.
Na Splitu su prijašnjih godina nastupila brojna imena domaće, ali i svjetske glazbene scene. Sjećam se zanimljive priče oko Tota Cutugna...
• Da, Toto zamalo nije nastupio, ha-ha. Te 2005. pjevao je u šou-programu, a avion mu je kasnio. Više nije bilo vremena da ga netko doveze autom, pa sam poslao Dinu Rađu da ga pokupi gliserom. I sad zamislite iznenađenje na Totovu licu kad je po njega na aerodrom u Kaštelima došao legendarni košarkaš, u čijim je igrama dotad uživao na televiziji, i s aerodroma ga gliserom za nekoliko minuta dovezao izravno na rivu. Kad smo se dogovarali za nastup, onda je Toto zamolio da u jednoj pjesmi, u kojoj spominje Maricu, dovedemo jednu djevojku na prozor pored pozornice, a on će u određenom trenutku dati znak da se Marica pojavi. U svoj toj gužvi zaboravili smo na taj detalj. I pjeva Toto, spomene Maricu i mahne prema prozoru, a Marice nigdje. Eto, to vam je Split.
Kad ste postali direktor Splitskog festivala prestali ste pisati pjesme sve do ove godine. Jeste li toliko bili zauzeti festivalom ili ste imali autorsku krizu?
• Festival mi je odnio energiju u drugom smjeru i potpuno sam mu se posvetio. U tom razdoblju napravio sam nekoliko dječjih pjesama, a 2013. sam, na sugestije kolega, počeo opet pisati. Pisanje pjesama je nešto što imate u sebi i ako nemate motiva i želje, ne možete pisati nasilu. Posljednje tri godine napisao sam puno toga, a imam ideja i za izdavanje autorskog CD-a.
Sudeći po onom što smo čuli, čini se da vam je stanka godila. Pjesma “Ne voliš me više”, za koju ste napisali glazbu na tekst Roberta Pauletića, a otpjevao Marijan Ban suvereno je pobijedila na Zagrebačkom festivalu.
• Vidi se da je pjesma vrlo iskrena i ljudi to prepoznaju. Mi glazbenici kroz pjesme pokazujemo unutarnje osjećaje i to se vidi kroz prekrasan Robijev tekst i nevjerojatnu Banovu interpretaciju. On je to izveo zaista neponovljivo. Zanimljiv je način na koji smo je snimili jer nije snimljena u studiju, nego u predsoblju studija. Donio sam mikrofon kraj fotelje i kad smo odredili tonalitet i krenuli s probom, Ban je otpjevao toliko emotivno da nam nijedna verzija koju smo pokušali snimiti u studiju nije mogla parirati. To je ova verzija koju i čujete na snimci i to mi se prvi put dogodilo u životu, a snimio sam na stotine pjesama. Sjećam se da su Rolling Stonesi tako napravili “Satisfaction”. Sve je stvar trenutka i inspiracije glazbenika. Još draže od nagrade žirija mi je i što je publika prihvatila pjesmu, a tome je pridonio i prekrasan minimalistički spot koji su režirali Vojan Koceić i Mirko Pivčević.
Zarotirana pozornica kao pogodak
Vratimo se na Splitski festival. Unijeli ste dosta promjena proteklih godina. Jesu li vam ljudi zamjerili što ste ukinuli dvije izlučne večeri i zarotirali pozornicu?
• Splitski festival je najbolji hrvatski festival, i cilj nam je da budemo što kvalitetniji. A to ćemo teško biti primimo li čak 45 pjesama u dvije večeri. Zato smo se koncentrirali na kvalitetu, a prve večeri odlučili smo ljudima pružiti koncert za pamćenje. Tako su prije dvije godine nastupili Oliver i Hauser, a lani Parni valjak. Prošle godine publika nije dala Valjku da ode s pozornice. Hus mi je nakon koncerta rekao da im je to tek drugi put u karijeri da ih je publika ispratila pjesmom s pozornice, no prvi put da su to napravili u tonalitetu. Split uvijek prihvaća dobru pjesmu, a to ne znači nužno da se radi o klapi ili dalmatinskom popu. Nismo zaboravili ni pjesme koje su postale toliko prihvaćene da mnogi misle da su narodne. Lani smo tako imali retrospektivu Jakše Fiamenga, čije su pjesme izvodili Oliver, Meri, Tedi, Ban i drugi. Namjera nam je svake godine podsjećati što je Split bio, i što je još uvijek. I ove godine napravit ćemo sličnu retrospektivnu večer, no neka to ostane tajna. Lani smo zarotirali pozornicu i napravili amfiteatarski izgled. Moram vam reći da nije bilo negativnih komentara, a jedan mi je arhitekt čestitao na toj promjeni, te je rekao kako je pozornica tek sad na pravome mjestu. Činjenica je da smo prije deset godina morali ljude zvati da dođu na Prokurative, a danas se traži karta više. Moramo čak i pametno dijeliti akreditacije, jer je ogromna gužva. I to je pokazatelj da smo dobro obavili svoj posao.
Prvi put ćete napraviti takvu retrospektivu i u Zagrebu, u Lisinskom 2. ožujka
• Drago mi je da će se i to napokon dogoditi, jer bilo je i vrijeme da Split dođe Zagrebu u goste. Izvest ćemo dvadesetak pjesama koje su obilježile Splitski festival i prezentirati ga kako zaslužuje. Svi će glazbenici nastupiti uživo, uz pratnju orkestra pod ravnanjem Joška Banova. Bit će to divna splitska noć u Zagrebu. U Zagrebu ima puno Dalmatinaca, pa ne sumnjam da će Lisinski biti pun. Nadam se da će biti i mlađe generacije, jer i njima želimo približiti festival.
Kad smo kod mlađe generacije, vaš sin Luka je lani s Gibonnijevim sinom Random pokazao zavidan glazbeni talent. Njihova obrada pjesme Selene Gomez slušana je više od 60 tisuća puta na YouTubeu?
• Luka je momak koji ide u drugi razred Matematičke gimnazije i voli glazbu. Luka i Rando su prijatelji od djetinjstva, i s prijateljem Alenom napravili su bend RadioWho. Njih to veseli. Što se nas tiče, Gibo i ja smo im samo dali gitare. Sve što su napravili, napravili su sami. Jednostavno imaju svoj put. Naslušali su se dobre glazbe, a taj spot napravili su više za svoj gušt, a vidjet ćemo kamo će ih sve to odvesti. Važno je da završe školu, pa će lako dalje.
Ko sluša te njihove pisme, Oivera, Mišu i te starce, ća pivaju, lipa mooojaaa...da se upucaš.