Nakon što je s Elementalom ove godine objavila album "Dobra djeca", Mirela Priselac Remi odlučila se na intimniji i ogoljeniji iskorak. Njezin prvi samostalni album simboličnog naslova "Gola" donosi osobne priče, refleksije i stavove koji su se počeli nazirati još u singlu "Sloboda", objavljenom lani. U razgovoru otkriva kako je nastajao album koji nosi snažan autorski pečat, gdje danas vidi sebe izvan kolektivnog identiteta Elementala te koliko su se njezini tekstovi i perspektiva mijenjali kroz godine. Govori i o društvu koje je sve glasnije i podjeljenije, o ulozi umjetnika u takvom okruženju, ali i o osobnim transformacijama koje donosi majčinstvo, iskustvu koje je, kako kaže, nepovratno promijenilo njezin pogled na svijet i glazbu.
Nakon više od dva desetljeća u Elementalu, zašto je baš sada došao trenutak da pred publiku izađete sami i, kako naslov kaže, "goli"? Dugo sam se čekala - da citiram jedan od stihova s albuma "Gola". Tijekom godina, nisam imala preveliku potrebu za samostalnim albumom, jer sam sve pjesme uvijek dezignirala za Elemental. Međutim, kad sam se vratila sviranju gitare, došle su mi pjesme za koje sam shvatila da neće u potpunosti odgovarati Elementalu, pa sam ih ostavila "za poslije". Skupljale su se i u jednom trenu shvatila sam da je to u biti cijeli album.
Je li album "Gola" nastao više iz potrebe, hrabrosti ili svojevrsnog životnog preslagivanja? Nastajao je u pauzama života, tj. svakodnevice. S obzirom na to da mi je matični bend uvijek u fokusu, krala sam trenutke da dovršavam svoje samostalne pjesme, otvarala si neka nova poglavlja - i glazbeno i tekstualno. Uz svoj samostalni album narasla sam kao autorica. Najviše od svega, naučila sam jako dobro slušati svoju intuiciju. Budući da sam prve nacrte pjesama radila sama (Erol Zejnilović se malo kasnije uključio u cijeli proces stvaranja), morala sam samoj sebi biti i kritika i podrška i publika. I tu je jako bitno znati slušati svoju unutarnju melodiju.
Na albumu nema repanja, nema prepoznatljivog bendovskog zvuka Elementala. Koliko je bilo teško ostati samo s glasom, tekstom i emocijom? To se dogodilo spontano, budući da sam prve nacrte pjesama radila sama, u tišini, uz gitaru. U takvom okruženju, nije mi repanje dolazilo prirodno. Ipak je to način izražavanja koji najbolje prakticiram uz bend. Što se tiče sviranja gitare koje kod mene nije na virtuoznoj razini, često sam si ponavljala - ako je punk nastao na tri akorda, s četiri se mogu stvoriti cijeli univerzumi! I zbilja je tako. Često "odgađamo" upuštanje u neke nove avanture zato što se ne osjećamo dovoljno "spremnima". No nikada nećemo biti potpuno spremni. Treba skočiti u duboki dio bazena i nadati se najboljem.
Rekli ste da je ovo album bez maske. Što vam je tijekom njegova nastanka bilo najteže ogoliti? Možda me najviše iznenadilo koliko je lako biti do kraja iskren, bez potrebe da se "umataš" u metafore i pjesničke slike koje ponekad služe i kao štit. Jednom kad prijeđeš tu granicu i shvatiš koliko je lako biti autentično svoj, bez potrebe za glumatanjem ili artizmom, nemaš potrebu vraćati se korak natrag. Za to je potrebno malo hrabrosti, ali smatram da ju svi nosimo u sebi. Zapravo, nemamo pojma koliko smo jaki, hrabri i odvažni.
Koliko su pjesme autobiografske, a koliko kroz njih progovaraju iskustva žena koje susrećete oko sebe? Uvijek progovaram iz vlastitog iskustva i vučem inspiraciju iz života koji živi oko mene. Bilo da pišem o intimi ili aktivizmu, sve je to viđeno kroz moj okular. Zato je jako bitno da u glazbenom prostoru budu ljudi čiji je okular čist od mržnje, zamjeranja, netrpeljivosti prema drugima, revizionizma...
Album nosi poruke "Zavoli se", "Zaslužuješ sve" i "Nježno prema sebi". Jeste li vi sami naučili biti nježni prema sebi ili je to još uvijek proces? Sve su to poruke koje i sebi upućujem, jer žene često zaborave sebe staviti na prvo mjesto. Društvo to smatra sebičnošću, a ja pokušavam ispraviti tu jednoobraznu percepciju time što promoviram ideje koje grle dušu i slobodu, a ne koje ih zatiru. Rekla bih da je proces samoljubav i cjeloživotan, uvijek postoje dijelovi sebe na kojima još možemo poraditi. No zato život i jest beskrajno zanimljiv. Uvijek ima nekog posla.
Pjesma "Djevojke" govori o ženskoj solidarnosti i ruši staru izreku da je "žena ženi vuk". Kada ste vi prvi put osjetili da je žena ženi krug? Osjećam to oduvijek. Imala sam sreću da mi život stalno pokazuje koliko su ženski krugovi hranjivi. Narativ kompeticije nije ženski narativ. Mi jedna drugu radije nosimo, podržavamo i hranimo nego što se borimo jedna s drugom.
Gdje vidite razliku između Remi u Elementalu i Remi kao solo autorice? Različit je medij - kad repaš, imaš više prostora izraziti svoje mišljenje u detalj. Kad pišeš za pjevanje, stihovi su kraći što automatski znači da moraju biti jezgrovitiji u značenju. U malo riječi, moraš ugurati puno simbolike i značenja. I jedno i drugo je izazovno, na svoj način.
Ove godine izašao je i album Elementala "Dobra djeca". Koliko ste zadovoljni albumom i temama koje ste na njemu otvorili?
Obožavam naš deveti album. Baš je lijepo prodisao. Kritika ga je nahvalila, publika traži pjesme s novog albuma na koncertima. I to je možda i najljepši kompliment koji možeš dobiti od okoline. No ono pravo mjerilo zadovoljstva izvire unutra, a ja sam baš mirna i zadovoljna s time kako "Dobra djeca" zvuče. Uspjeli smo, ponovno, same sebe izazvati i promijeniti zvuk.
Živimo li danas u društvu koje autentične i glasne žene doista prihvaća ili ih i dalje pokušava utišati? Struktura društva je patrijarhalna, što znači da muškarci pišu pravila, unatoč tome što je većinsko stanovništvo ženskog roda. Dok smo god u patrijarhatu, moramo se boriti za svaku svoju rečenicu, mišljenje, stav i pravo na vlastito bivanje. Pogotovo na vlastito tijelo. Za mene je to osnova svake moje borbe za ženska prava - ja sam moje tijelo, moja pojavnost. Moj duh dolazi na vidjelo tek u drugom sloju otkrivanja. Ako nemam pravo na svoje tijelo, svoju fizičku prisutnost na svijetu, što imam?
FOTO Završen je 73. Pulski filmski festival: Pogledajte koji su sve poznati snimljeni na crvenom tepihu
Oduvijek ste djelovali vrlo samouvjereno. Jeste li se ikada osjećali nesigurno ili imali osjećaj da samo dobro glumite sigurnost? Nakon 28 godina bavljenja glazbom i života na sceni, da "glumim" sigurnost, publika bi me već odavno "namirisala". Uopće nije teško biti samouvjeren. Nemam vremena za masku, za glumu, to ostavljam teatru. Život je prekratak za prenemaganja. Ono sam što jesam, rastem svaki dan i mijenjam se, i nemam namjeru nikome polagati račune zbog toga.
Kada biste danas mogli razgovarati s dvadesetogodišnjom Mirelom Priselac, što biste joj rekli? Samo hrabro, malena. Sve radiš dobro.
Kako je majčinstvo promijenilo vaš pogled na svijet i na samu sebe? Dalo mi je do znanja koliko je lako voljeti drugo biće. Ja od svoje kćeri učim. Jedna smo drugoj učiteljice.
Koliko je danas teško odgajati dijete u svijetu društvenih mreža, algoritama i pritiska savršenstva? Još nismo došli do tog stadija u odgoju da moram brinuti zbog društvenih mreža, jer mala djeca ne trebaju ekrane nego loptu, vrijeme, ljubav i posvećenost. I nadam se da će susret mog djeteta s društvenim mrežama biti što kasnije moguće. Vjerujem da je izazovno, ali oko sebe imam primjere prijateljica koje imaju djecu u pubertetu i čini mi se da na dobro izgrađenim odnosima povjerenja i razgovora, sve može biti riješeno.
Kako balansirate između Remi koja je javna osoba i Remi koja je majka? Kao majka, više sam zaštitnički nastrojena, što je i prirodno. Osim toga, mislim da sam poprilično ista u svim sferama života. Kao što sam gore rekla, zbilja ne znam tko bi imao vremena voditi paralelni život ili stvarati neki drugi identitet.
Godinama ste vrlo otvoreno iznosili svoje stavove i zbog toga često bili meta uvreda i napada. Je li vas ikada bilo strah?
Duboko vjerujem u riječi koje izgovaram, autentične su i moje. Zato se ne bojim, nego se borim.
Što vas danas u hrvatskom društvu najviše ljuti, a što vas najviše zabrinjava? Najviše me ljudi površno politikantstvo, što imamo prilike svakodnevno gledati s ekrana. Ljudi koji se bave politikom kod nas još nisu shvatili što znači raditi za javni interes, za interes naroda, nego rade za svoj partikularni interes. Uzeli smo najgore od kapitalizma, sustava koji ne čuva ljude nego ih eksploatira. Kao i zemlju, kao i okoliš, kao i prirodne resurse. Zabrinjava me što već početkom lipnja temperature odlaze u crveno, jer ne znam možemo li promijeniti način na koji poslujemo, stvaramo hranu i živimo. Bojim se trenutka kad će Majka Zemlja reći "dosta je".
Postoji li trenutak kada ste pomislili da bi možda bilo lakše šutjeti? Šutnja i trpljenje, a to je i znanstveno dokazano, obično dovode do aktivacije autoimunih bolesti. Sve što skladištiš u sebi, negdje se taloži. A tijelo pamti sve. Zato bolje budi glasna i svoja. Iz vlastitog iskustva znam da šutnja nije zlato.
Što je danas za vas sloboda? Sve sam opisala u pjesmi "Sloboda" na mom solo albumu "Gola". Sloboda je tema koja je za svakog od nas drukčije definicije, svatko je promatra obojanu vlastitim iskustvom. No osnova bi bila da imaš pravo grliti svoju slobodu dok god drugome ne činiš zlo.
FOTO Slavna britanska glazbenica održala večer za pamćenje u Šibeniku
Otvori KEKS Pay
Svima puna usta radnika ali nitko radio ne bi.