Vođenje Dore jedno je od najprepoznatljivijih televizijskih angažmana u Hrvatskoj, a Duško Ćurlić već godinama stoji na njezinoj pozornici, unoseći energiju, profesionalnost i neizostavnu dozu humora u ovaj glazbeni spektakl. Ove godine prvi put će je voditi s Barbarom Kolar, što za njega predstavlja poseban izazov i zadovoljstvo. U razgovoru smo istražili što ga motivira da iz godine u godinu bude dio ovog projekta, kako doživljava razvoj Dore te koje trenutke pamti kao najemotivnije. Osvrnuli smo se i na njegov rad iza kamera, sudjelovanje u projektu "The Voice Kids", kao i na njegovu dugogodišnju ulogu komentatora Eurosonga. Što nam je sve otkrio o svojoj karijeri, izazovima i uspomenama, saznajte u nastavku!
Što za vas osobno znači ponovno voditi Doru, i što vas iz godine u godinu motivira da budete dio ovog projekta? Pogotovo je zanimljivo da nakon niza projekata prvi put vodite ovu manifestaciju s Barbarom Kolar? Što me motivira? Volim i poštujem ovaj svoj posao koji je često banaliziran i neuhvatljiv. Tu je i zahvalnost i odgovornost prema povjerenju da opet stanem na scenu Dore kao voditelj, a kad tome dodate da je ove godine prvi put zajedno s Barbarom vodim, onda je to zaista i izazov, ali i gušt raditi s tom sjajnom ženom i kolegicom.
Kakve emocije nosite s Dore, s obzirom na njezinu dugu povijest i važnost za hrvatsku glazbenu scenu? Otprilike kao "večer s Lizom Minnelli", malo suza, malo smijeha, ali puno emocija. Bilo je tu svega, i dobrih i manje dobrih stvari, ali je definitivno to ostao jedan iznimno zahtjevan projekt što se televizijske produkcije i samog mog posla tiče. Od 2001., kada sam prvi put dobio priliku voditi Doru zajedno s Bojanom Gregorić Vejzović, pa do danas, puno se toga dogodilo i promijenilo u svemu oko nas. Ipak Dora, a i Eurosong, ostaju kao onaj "kolač viška" koji ne trebate, ali ipak vam paše i guštate u njemu i govorite o njemu.
Kako se pripremate? Imate li neki poseban ritual prije nego izađete pred publiku? Imam, a to je da nisam dobro društvo pet minuta prije izlaska. Povučem se, hodam tamnijim mjestima iza pozornice i prolazim u glavi situacije koje će se tek dogoditi. Nakon toga zažmirim, kažem si "ajmo" i onda se pustim niz tobogan i nastojim uživati u poslu. Nekad je bolje, nekad manje bolje, ali je gušt.
Postoji li neki trenutak s Dore iz prethodnih godina koji vam je posebno ostao urezan u pamćenje? Ako ćemo o onim manje dobrima, onda je to trenutak kad smo Bojana i ja dobili krive rezultate žirija tamo 2002. godine. Mi čitamo jedno, javna bilježnica nas ispravlja, srećom dogodilo se to samo kod dva studija. Blesava greška tadašnje kompjuterske tehnologije i ti se znojiš i želiš nestati sa scene, ali srećom sve dobro završi. Ako ćemo o lijepima, onda je to što sam imao tu sreću gledati i biti svjedokom mnogih sjajnih nastupa i nekih pomaka u televizijskoj prezentaciji ovog našeg posla.
Kako gledate na razvoj Dore kroz godine - mislite li da je zadržala svoj značaj na hrvatskoj glazbenoj sceni? Ima milijun mana, ali ima i neprikosnoveno mjesto kao televizijski projekt. Razvija se i raste kao i svi mi. Uči na greškama i pokušava od sebe stvoriti bolju verziju, kao i svatko od nas. Činjenica je da je i danas najgledaniji i najkomentiraniji televizijski projekt i ogroman izazov za svakoga tko stane na njezinu pozornicu.
Koji su vam najdraži nastupi s Dore, bilo kao voditelju ili kao gledatelju? Najsvježiji mi je apsolutno Marko Purišić, odnosno Baby Lasagna. Dugo nisam sreo i vidio na našoj sceni nekoga tko toliko vjeruje u to što radi, koji je posvećen i oslobođen viška bahatosti koje je jednostavno sastavni dio odrastanja. Kad sam ih prvi put vidio na probi, rekao sam sebi samome: "To je to". Nakon toga imao sam sreću biti svjedokom njegovog nastupa u Malmöu gdje je definitivno bio pobjednik publike koja je prepoznala njegovu iskrenost i energiju.
Kako biste opisali atmosferu iza kulisa? Postoji li neka "tajna" koju publika ne vidi? Ima tu one dobre nervoze i napetosti, ali to je normalno. Znate, nije poanta ako se ja osramotim kao voditelj, ali imate jednu odgovornost ne samo prema publici nego i prema onih stotinjak ljudi koji su pošteno odradili svoj posao da biste vi mogli stati na tu pozornicu. I zato svaka čast i naklon svim onim profesionalcima iza kamera koji iskreno i pošteno rade svoj posao i čija kreativnost je u detaljima. Obostrano poštovanje je iznimno važno, a iz njega ide i povjerenje da opušteno možete izaći na scenu.
Smatrate li da je Dora odlična platforma za otkrivanje novih glazbenih talenata? Bez obzira na to što je tehnologija učinila online svijet nekom drugačijom platformom s naizgled većim mogućnostima, mislim da je ipak taj neposredan kontakt s publikom nešto što ima svoju vrijednost. Pa tako i nastup na Dori i na još nekim festivalima koji drže do tog neposrednog kontakta. Ne moraš pobijediti da bi bio pobjednik i dobio dobar temelj za dalje. Eto dokaza na primjeru Marca Mengonija, Baby Lasagne, Laure Pravi ….na Eurosongu. Takvih primjera imate i kod nas.
S obzirom na to da ste već dugogodišnji komentator Eurosonga, imate li neku anegdotu ili zanimljivu priču koju biste podijelili s nama? Nakon što je otkazan Eurosong 2020, prvi put u povijesti zbog pandemije, 2021. održan je Eurosong u Rotterdamu. Bio je ograničen broj ljudi u dvorani, nakon možda drugog nastupa izašao sam iz svoje kabine da malo doživim atmosferu dvorane. Ne mogu vam opisati riječima taj osjećaj ponovno vidjeti ljude oko sebe, ljude koji se vesele, navijaju, plešu, plješću… Stislo me u grlu od težine te atmosfere, od energije, od normalnosti života, vratio sam se u kabinu jer trebalo je nastaviti prijenos, ali taj osjećaj nikada neću zaboraviti.
Koji vam je bio najizazovniji trenutak dok ste komentirali Eurosong ili vodili Doru? Ima tih trenutaka koliko hoćeš u ovih 18 godina moga komentiranja, ali izdvojit ću trenutak kad vidiš da bi naš Baby Lasagna trebao pobijediti po svemu, ali… E taj osjećaj koji ću pristojno nazvati "ali". Kad bih svašta rekao u eter, ali se pribereš i odradiš do kraja. Ne znam, ali mislim da ću to zauvijek pamtiti.
Što mislite o aktualnim trendovima na Eurosongu? Treba li Hrvatska više eksperimentirati ili zadržati autentičnost? Nema nekoga recepta, ali postoje stvari koje su jednostavno predispozicija da bi se išlo na Eurosong. Vjerovati u priču koju donosiš na scenu, u pjesmu, biti svoj, imati svoj tim ljudi i imati poruku koju nekome želiš donijeti. Kopija i lažnjaka je koliko hoćeš, ali biti svoj i biti drugačiji i stajati iza toga, e to je ta tanka granica koja čini razliku.
Ove godine sudjelujete i u "The Voice Kids", doduše iza kamere. Kako vas je privukao taj format i što vam je najvažnije u radu s djecom? Nakon "odraslog" "The Voicea" dobio sam povjerenje iza kamera odraditi onaj dio komunikacije prema vani i "malog" "The Voicea". Izazovno apsolutno. Zajedno s uredništvom i produkcijom dao sam neke iskrene smjernice kako to vidim i tako komuniciramo i nastojimo prenijeti poruku. Samo natjecanje nije u prvome planu, ovo je jedno lijepo putovanje, ovo je iskrenost koju vam samo djeca neopterećeno mogu dati. Rekao bih neko vraćanje na "tvorničke postavke" vrijednosti koje nam brzina života nekako makne u stranu. Činjenica je da ovo ostaje jedna lijepa uspomena svima, da sve generacije zajedno prate ovo putovanje, da su se stvorila neka posebna prijateljstva i da nam ti "klinci" donose neke iskrene emocije. To je ono što smo htjeli staviti u prvi plan. Meni osobno je ogroman izazov iz pozicije iza kamera.
Što ste naučili od mladih talenata tijekom rada na "Voice Kids" projektu? Iskrenost i posvećenost onome u što vjeruju. Nije bitan točno otpjevan ton ili fraza, bitno je to srce koje te nosi i pomiče granice, vjerovanje da ti to možeš. Dobro ili manje dobro je manje bitno, bitno je da se usudiš i da si iskren i da iskreno vjeruješ u to.
Kako vaša obitelj reagira na vaše intenzivne angažmane? Imaju li savjete ili komentare? Ma da nema njih i njihove iskrene podrške, ali i i brutalno iskrenih kritika, sve bi bilo teže. Oni su ti koji me vraćaju na one "dobre postavke", koji imaju razumijevanja i znaju me diplomatski ili manje diplomatski uravnotežiti i natjerati da shvatim razliku između bitnoga i manje bitnoga. Zahvalan sam što imam taj mali svemir.
GALERIJA: Brojne kolege pružile podršku Vanni na promociji novog albuma
Imate li podršku najbližih kada pripremate projekte, i pronalazite li vrijeme za obiteljske trenutke usprkos gustome rasporedu? Da toga nema, bilo bi teško uopće funkcionirati. Kao i u svakoj obitelji, imate uspona i padova, dobrih i manje dobrih trenutaka, ali neke stvari su jednostavno nezamjenjive i ničim se ne daju usporediti. Iskrena podrška, ali i iskrena kritika kad treba.
Kada ste započeli karijeru, jeste li zamišljali da ćete biti dio ovakvih velikih projekata? Kako su se vaši snovi razvijali tijekom godina? 30 godina je prošlo otkad sam prošao audiciju na televiziji i iz radijske karijere krenuo u ovaj svijet u kojem i danas nema nekih definiranih pravila, nema škole za voditelje. Kako bi rekao pokojni Milorad Bibić Mosor kad je radio intervju sa mnom. Pita me na početku: "Čuj, ti si spiker, voditelj, šta već, ajd ti meni lipo reci, a šta ti uopće radiš?" Hehehhehe Legendarno pitanje legendarnog Mosora na koje i danas tražim odgovor. Učiš na principu pogrešaka i pogodaka, voliš i poštuješ svoj posao i kolege i ekipu s kojima radiš i uvijek iznova si spreman učiti. Padneš, ali naučiš lekciju, ustaneš, otreseš prašinu i ajmo dalje. To je ukratko ovaj moj posao. I dalje ga sanjam i dalje želim pomaknuti granice, prije svega svoje. Nekad uspiješ, nekad ne, ali poanta je da voliš to što radiš.
Tko su ljudi koji su najviše utjecali na vašu karijeru i pristup poslu? Mnogi koji su imali živaca, strpljenja i volje objasniti mi da ovaj posao nije samo slika na ekranu nego puno više od toga. Nikad neću zaboraviti riječi velike Helge Vlahović koja me, valjda zbog istog dana rođenja (28. siječnja), nekako posebno usmjeravala često i vrlo brutalnim kritikama na moje odrastanje pred kamerama. "Onog trena kad povjeruješ da si ti samo ta pojava na ekranu, ta slika, tog trena prestani se baviti ovim poslom", to su njezine riječi. Nisam ih odmah shvatio, ali definitivno je dala najbolji savjet na svijetu. Ekran može bez svakoga od nas, ali kad si već tu, daj najbolje od sebe i radi na sebi jednako iznutra i izvana.
Kako provodite slobodno vrijeme kad niste angažirani na velikim projektima? Što vas opušta? Priroda, bijeg od gužvi i nepotrebnih poziranja zbog forme, knjige, mali krug ljudi. Što bi Rundek rekao, da ga parafraziram: "Svoje loše (ali i svoje dobre) dane volim gristi sam." Odmak od svega je itekako potreban u ovome poslu. Onda nekako bolje sve vidiš i pokušavaš razumjeti.
Što biste poručili mladim ljudima koji sanjaju o karijeri voditelja ili komentatora na velikim događanjima poput Dore i Eurosonga? Budite svoji, učite i ne nasjedajte na preskočene stepenice i lažna obećanja. Uvijek možeš preskočiti nekoliko stepenica, ali nakon toga ćeš se morati vratiti na početak. I padovi su dio odrastanja i učenja kao i uspjesi. Vjerujte u sebe i ljude s kojima radite jer ovo je zaista zajednički posao.
VIDEO: S HRT-a odlaze Mirna Zidarić, Branka Slavica, tvrde kuloari. Svi prihvatili otpremnine
