Večernjakova arhiva pravo je blago. Kad zaronite u nju, pred vama se pojavi zaboravljeni svijet, toliko drukčiji, a istodobno toliko sličan današnjem. Monografija u povodu sedamdesetog rođendana Zagrebačkog festivala, koju smo u Večernjem listu počeli pripremati potkraj prošle godine, pretvorila se u uzbudljivo putovanje i vlastitom prošlošću. Nešto slično doživjeli smo prije četiri godine pripremajući monografiju u povodu šezdesetog rođendana Večernjeg lista. Vraćajući film unatrag, prelistavajući tisuće novinskih stranica, nanovo smo osvijestili Večernjakovu važnost za Zagreb, Hrvatsku. Odvrtjela se pred nama duga i uzbudljiva povijest koja nije svjedočanstvo samo o našoj, Večernjakovoj povijesti, već i o povijesti jednog društva, jedne države. Već tada uočili smo koliko je povijest Zagrebačkog festivala neraskidivo vezana za Večernji list – seže u daleku 1959., godinu osnutka Večernjaka. Od te je godine Večernjak medijski pokrovitelj festivala, a ustanovio je i dvije stalne nagrade “u želji da sa svoje strane pridonese pozitivnim nastojanjima u poticanju i propagiranju domaće zabavne muzike”. Bio je to prirodan spoj zagrebačkih novina sa zagrebačkim festivalom. I tako su one desetljećima bile “tradicionalni partner”, kako se isticalo početkom devedesetih, najstarijeg festivala zabavne glazbe u ovom dijelu Europe. Stoga je odluka Hrvatskog društva skladatelja da izradu ove monografije povjeri nama u Večernjem listu i logična i prirodna.
Prvi Zagrebački festival održan je u prosincu 1953. pod naslovom “Izaberite najbolje plesne melodije 1953.” u Koncertnoj dvorani “Istra”, današnjem Zagrebačkom kazalištu mladih. Osnovan po uzoru na Sanremo, koji je od njega stariji samo dvije godine, zamišljeno je da to bude festival skladatelja, odnosno djela, a ne pjevača. Postupnim popuštanjem čvrste ruke državnog aparata, kojem je kontrola nad životom mladih bila jedna od ključnih preokupacija, mijenja se i svijet medija i popularne kulture. Jugoslavija tako dobiva svoje prve “zvijezde” izvan političko-društvenog okvira. Zahvaljujući tom novom diskursu mladi dobivaju svoje idole po uzoru na one sa Zapada. Novim društvenim promjenama najbrže se prilagođava glazbena i medijska industrija pa je u kasnijim izdanjima festivala ipak prevladalo natjecanje vokalnih solista, koji postaju lica s naslovnica i guraju u drugi plan autore pjesama (često se u medijima zaboravljalo uz ime popularnog izvođača spomenuti i imena autora glazbe i teksta). Usporedbe radi, samo nekoliko godina prije, na prvom izdanju festivala nastupila su samo dva izvođača – Ivo Robić i Rajka Vali, koji su izveli svaki po šest, odnosno sveukupno 12 skladbi. Kao kuriozitet, ali i svjedočanstvo jednog vremena zabilježeno je i to da je pobjednik prvoga festivala, prema glasovima publike, bio skladatelj Ljubo Kuntarić s pjesmom “Ta tvoja ruka mala”, koji je o svojoj pobjedi doznao iz novina. Vrijeme održavanja festivala vrijeme je tršćanske krize, pa je laureat tu večer proveo u vojničkoj uniformi na jugoslavensko-talijanskoj granici!
Prva četiri desetljeća predstavljaju vrhunac. Zagrebfest je bio prvorazredni kulturni i društveni događaj godine, a odvijao se u velikim prostorima pred tisućama posjetitelja. Znao je trajati cijeli tjedan s nizom koncerata raznih žanrova, iako se u prvim godinama odvijao kao festival šansone. Pozornica je to na kojoj stasaju velikani jugoslavenske, a kasnije i hrvatske glazbene scene. Popis pjesama koje su ostavile dubok trag u općoj memoriji zaista je dug. “Ključ života”, “Prva ljubav“ i “Majko, da li znaš” koje je otpjevao veliki Oliver, “Dok razmišljam o nama” u izvedbi Josipe Lisac ili “Živiš u oblacima” koju je pred zagrebačkom publikom otpjevao Zdravko Čolić, “Stari Pjer” u izvedbi Ivice Percla i “Tvoja zemlja” u interpretaciji Vice Vukova... samo su površan izbor potpisnika ovih redaka. Fonoteka Zagrebačkog festivala, naime, uključuje čak 1647 pjesama, čiju je glazbu potpisalo 555 autora, a tekst njih 438! Duboka povezanost festivala i Zagreba zrcali se i u tekstovima, pa je tako Zagreb česta tema pjesama, a napose Zrinjevac, Trnje, Tuškanac, Sljeme i Grič. Unatoč velikim izvođačima, Zagrebački je festival opstao kao festival autora.
Pripremajući se za ovu monografiju, HDS ZAMP pripremio nam je niz zanimljivih podataka. Tako su u top 10 autora glazbe s najviše pjesama u povijesti Zagrebfesta uvršteni sve odreda velikani hrvatske glazbe: Alfi Kabiljo, Arsen Dedić, Đelo Jusić, Đorđe Novković, Hrvoje Hegedušić, Ivica Krajač, Nikica Kalogjera, Stjepan Mihaljinec, Zdenko Runjić i Zvonko Špišić. Ništa manje nije impozantan ni popis top 10 autora teksta s najviše pjesama u povijesti: Arsen Dedić, Blanka Chudoba, Drago Britvić, Faruk Buljubašić Fayo, Ivica Krajač, Maja Perfiljeva, Milan Mišo Doležal, Nenad Ninčević, Zvonimir Golob i Željko Sabol.
Raspad Jugoslavije i borba za neovisnost ostavili su dubok trag na cijelo društvo. Stari sustav vrijednosti urušava se, a novi se tek pokušava graditi. No unatoč ratnom vihoru, Zagrebački se festival ne prekida. Posebno su krizne bile dvijetisućite kada se čak dovodi u pitanje daljnje održavanje festivala. Vodstvo pokušava naći koncept koji će moći odgovoriti novom vremenu i uspijeva u tome. Od 2013. Zagrebački festival ponovno plovi mirnim vodama. Moderna pop produkcija i vraćanje radiju kao bazičnom glazbenom mediju festival pozicionira kao platformu za promociju radijskih singlova, što za posljedicu ima povratak autora i izvođača najstarijem hrvatskom festivalu.
Monografija koju držite u rukama zahvala je generacijama autora, pjevača, glazbenika, pa i onima koji nisu otpjevali, odsvirali ni potpisali nijednu pjesmu, a bez kojih ne bi bilo Zagrebačkog festivala. Zagrebački festival, duboko srastao s ovim gradom, poput Dinama i Večernjeg lista, kulturno je blago Hrvatske. Svjedok vremena i svih njegovih mijena.
Na kraju, molimo vas za razumijevanje. Na ovih 170 stranica nije mogla stati cijela povijest jednog festivala, nemoguće je bilo nabrojiti sve autore, pjevače, glazbenike koji su nastupali na Zagrebačkom festivalu. Sigurno smo nešto zaboravili ili previdjeli, ali ne namjerno. Neka ova monografija bude poticaj nekim budućim istraživačima glazbe u Hrvatskoj. Neka bude orijentir koji će im pomoći u vrednovanju jedne tradicije koja se uspjela održati u vremenu nesklonom tradicijama.
VIDEO Zagreb: Dragi Dikliću uručeno priznanje za poseban doprinos Zagrebačkom festivalu
Najbolja pjesma skladatelja Alfonsa Vučera, Ti nisi došao,koju je 1962.god.izvela Lola Novaković i pobijedila.Ovo danas je smeće od muzike.