Je li ekonomija na putu opasne negativne spirale ili je samo u bolnom
no zdravom razdoblju koje će je odvesti na pravi put k održivu rastu?
Loša dijagnoza recesije može donijeti loše
ekonomske i političke odluke s katastrofalnim posljedicama. Ako smo u
spiralnom padajućem slijedu i ne odgovorimo li velikom stimulativnom
potrošnjom, ekonomija bi mogla pasti toliko da se ponovi
Velika depresija. Ako, s druge strane, ekonomija sama prirodno
pronađe put do dna, velika potrošnja mogla bi opasno
potaknuti inflaciju i buduće naraštaje zakopati u
teške dugove.
Nužan paket poticaja
Uza stopu nezaposlenosti 8,1 posto, koja je najviša u
posljednjih 26 godina u SAD-u, a nada u oporavak u drugoj polovici
godine blijedi, američki kongresnici duboko su podijeljeni oko toga
kako da tumače krizu i uhvate se s njom u koštac.
U američkom časopisu Businessweeku upravo o spasonosnome Obaminu planu
sukobili su se nobelovci i ekonomisti. Robert M. Solow, Massachusetts
Institute of Tehnology (dobitnik Nobelove nagrade 1987.) tvrdi da je jedino krivo s
fiskalnim poticajnim planom to što je premalen. Nasuprot
njemu, Edward C. Prescott iz Arizona State University (dobitnik Nobelove nagrade 2004.)
tvrdi da Obamin plan “ugnjetava ekonomiju”.
Većina ekonomskih prognozera smatra da je poticajni paket bio nužan te
se prema nekima tvrdilo da će spasiti oko milijun radnih mjesta
sljedeće godine. To je naljutilo skeptike, koji osporavaju mudrost
velike vladine intervencije. Oko 250 ekonomista, uključujući nobelovca
Prescotta i dva druga laureata, poslali su Obami otvoreno pismo.
“Riječ je o trijumfu nade nad iskustvom kada se vjeruje da će
veća vladina potrošnja pomoći SAD-u”. Oni su
pristalice rezanja poreza i ukidanja regulative radi promocije
dugoročna rasta.
Sukob spirale i stabilnosti star je 75 godina i počinje od ekonomista
Johna Maynarda Keynesa. Prije Keynesa većina ekonomista vjerovala je da
ekonomija prirodno teži punoj zaposlenosti. No Keynes je ustvrdio da je
u industrijaliziranoj ekonomiji moguća i silazna spirala kada redukcija
radnih mjesta smanjuje osobnu potrošnju, te posljedično
tjera biznise da i dalje režu radna mjesta te smanjuju investicije...
Vlade protiv spirale
Jedino vlade mogu razbiti spiralu trošenjem ne bi li podigle
osobnu potrošnju. Keynesovi pogledi održali su se dobro do
1960. No, akademici se boje da je ekonomska nestabilnost počela u 1970.
kada je novi val ekonomista ustvrdio da su potrošači i
biznisi racionalni i dalekovidni te kako nije moguće da poput stampeda
završe u recesiji. Usto, vlada ne može
“potrošiti” svoj izlazak iz krize jer
potrošači znaju da veći vladin trošak znači veće
poreze u budućnosti. Trenutačna je kriza ponovno u središte
stavila debatu.
Ekonomisti koji zagovaraju aktivnu vladinu intervenciju u razbijanju
silazne spirale mnogo su glasniji. Ekstremniji akademici protive se
poticajnom paketu tvrdeći da je razlog nezaposlenosti samo u tome
što zaposleni traže sve veće plaće te bi se spasili kada ih
ne bi tražili. No, ne može se čekati da se ekonomisti slože. Sad je
veći rizik da se čini premalo da se izbavi iz krize, nego da se čini
previše jer ekonomija prebrzo tone i teško će
biti izbaviti se.
DIELEME Hoće li viši poticaji u budućnosti donijeti samo više poreze
Prepirke nobelovaca oko lijeka za recesiju u SAD-u