Kada se obiteljske tragedije dogode, pogotovo ako su žrtve djeca, prstom se nerijetko upire u sustav, posebice socijalne radnike i policiju. I nažalost, zaista smo svjedočili stravičnim slučajevima, u bližoj ili daljoj prošlosti, kada je sustav zakazao.
Pogibija troje mališana od ruke vlastita oca u Zagrebu šokirala je i uzbunila javnost, no prema zasad poznatim informacijama, sustav nije imao nikakve informacije koje bi upućivale na tako stravičan ishod, pa se u njega ovoga puta, čini se, ne može ni upirati. No uvijek ili gotovo uvijek netko iz okoline primijeti promjene na svojemu bližnjem koje bi ga mogle barem zabrinuti, ako ne i natjerati da posumnja kako je u stanju dići ruku na drugu osobu ili na sebe samoga. (Ne ulazimo sada u konkretan slučaj).