U obilju dosadne konfekcije koju nudi većina makarskih restorana konoba Kalalarga izdvaja se poput upaljenog ferala. Smještana na vrhu poznate ulice, ona nudi sve ono što je Makarska nekada bila i što bi zauvijek trebala biti, ali na žalost jest sve manje.
Kako i priliči ona ima sve, od drvenih stolova i bačava, do konobara koji se još sjećaju Dalmacije. Uživao sam ovdje u ribljoj juhi, pašteti od srdela, domaćem kruhu ispod peke, ‘morskome pasu’ , škampima i na kraju u gofu spravljenom u umaku od kozica.
Vino je bilo domaće i dobro, ali povrh svega ovo mjesto upamtit ću po folkloru. Do mene je naime sjeo barba Ante, čovjek koji pamti stare dane, a uz duvan i bokun bilega spreman ih se i prisjetiti. Slušao sam tako o staroj luci i kalama koje su pojeli pohlepni građevinari-seljačine, ma skoro se uživio u stara vremena.
Potpuno me kupio kada je neke dvije Engleskinje pozvao da nam se pridruže jer su ‘mlade i lipe’. Novovjekovne galebove pritom je okarakterizirao ‘ka drogaše i pijanu dicu, redikule’.
