Iskustvo iz prve ruke

Priča o neočekivanim obratima i neponovljivoj avanturi. Kako sam nakon završenog fakulteta u Londonu ipak odlučila ostati u Zagrebu

Privatna arhiva
07.12.2023.
u 09:36

Sjećate li se svojih želja iz djetinjstva? Kada sam ja bila klinka, popularni su bili dnevnici u koje smo pisali svoje želje, snove i ideje u nadi da ćemo, kada malo odrastemo, pogledati taj isti dnevnik i vidjeti što smo postigli. Nedavno sam tako, kopajući po starim kutijama, iz prašine izvukla svoj dnevnik koji me razveselio i izmamio mi osmijeh na lice. Naime, jedna stranica bila je posvećena učenju i skorijoj budućnosti, gdje je u podcrtanom retku pisalo: „selidba u London“.

No zašto je to važno za ovaj uvod? Htjela bih da svatko od vas svoje želje, ma koliko god male ili velike bile, može ostvariti, a ponekad odustajanje ili prepreke na putu nisu recept za neuspjeh, već stepenica prema uspjehu. No krenimo ispočetka.

Od kada znam za sebe, pisanje je bila moja prva i najveća ljubav. Pjesme, eseji, sastavci… to su bili zadaci koji su me uvijek najviše veselili, a na ono pitanje što ćeš biti kad odrasteš, odgovor je bio – novinarka. Želja je to koju sam gajila sve do srednje škole, no kada je došlo vrijeme da odaberem fakultet, otišla sam u sasvim drugom smjeru, odabravši studij prava. Ovu avanturu ne bih nazvala pogreškom, već dobrim iskustvom koje me i natjeralo da sjednem i razmislim o tome što zapravo želim, ali i da odrastem, jer sve je vodilo jednoj želji – odlasku na studij u London.

Budući da sam uvijek sve radila na svoju ruku, i ova je odluka došla spontano. Skupila sam potrebne papire, svjedodžbe i uvjerenja te odlučila prijaviti studije u Londonu i, koliko god se to činilo kao dugotrajan proces, sve je bilo riješeno u kratkom roku. Stiglo je pismo potvrde s fakulteta London South Bank University i ja sam bila spremna za novo poglavlje u svom životu, preseljenje u grad koji je bio moja dječja želja.

Kao i svakom roditelju, i mojima je bilo teško gledati kako cijeli svoj život stavljam u dva kofera i odlazim u nepoznato, ali podrške nije nedostajalo. Prvi tjedni bili su vrijeme prilagodbe, upoznavanje grada i ljudi, ulazak u rutinu, no one početne suze i razmišljanja o povratku brzo su pali u zaborav, jer to je ipak bilo nešto što sam htjela.

Uz redovni studij imala sam sreću pronaći i posao u beauty industriji, što je dodatno olakšalo financije, kako meni tako i mojim roditeljima, pa sam ubrzo uspjela pronaći balans između fakultetskih i poslovnih obaveza te ostaviti dovoljno vremena za ona mala veselja, poput druženja s prijateljima, istraživanja grada i putovanja, jer uz posao i obrazovanje, bilo je jako važno doživjeti i pravi studentski život.

Znate kako kažu, uz užurban raspored vrijeme brzo prolazi pa je tako i kraj prvog semestra pokucao na vrata i taman kada se sve posložilo kako treba, stigla je pandemija koja je zaustavila svijet, gurnula nas u ono „novo normalno“, kojeg se nerado prisjećamo, i meni, kao i mnogima, pomrsila planove, ali i tijek studija.

Foto: Privatna arhiva

Nerado se sjećam dana kada su rekli da će predavanja biti online, a s obzirom na neizvjesnu situaciju, bilo je vrijeme za povratak u Hrvatsku. Bio je to trenutak koji sam doživjela kao osobni poraz, kao da mi je netko ugasio snove, ne sluteći da je i ovo bila još jedna nova stepenica i izazov zbog kojeg se i ostvarila moja želja, ona da postanem novinarka i okušam se u tom dijelu posla. Online predavanja ostavila su mi dovoljno prostora za studentski posao, gradsku rubriku Večernjeg lista, gdje je počela moja karijera i moj put u medijima. Uz posao i studiranje, stigla su i česta putovanja na relaciji Zagreb – London, a prvotna ideja o ostanku u Večernjem listu samo šest mjeseci, pretvorila se u tri godine. Stigla je diploma, a ja mogu reći da sam pronašla mjesto gdje se uz vlastite želje i ambicije mogu razvijati jer ne kažu uzalud kako vas adrenalin, koji vam daje posao u mediju, gura naprijed, da budete još bolji.

Svakako mi kod užurbanog i uzbudljivog stila života koji vodim u Zagrebu pomažu i razne moderne tehnologije i digitalne aplikacije. RBA super razumije što mi zapravo treba pa sam lako odabrala RBA paket usluga koji odgovara svim mojim potrebama, a nisam trebala niti ići u poslovnicu već sam ga ugovorila online. RBA Young&Free je besplatan paket za mlade koji mi je omogućio brzo, jednostavno i sigurno raspolaganje sredstvima kao i slanje i primanje novca. Ako se poput mene znate izgubiti u troškovima, mobilno bankarstvo daje vam jednostavan uvid u račun i dostupna sredstva, a i dobijem preciznu statistiku o svojim troškovima po kategorijama. Uz KlikPay opciju, mogu slati novce svojim kontaktima iz mobitela, bez obzira u kojoj su banci, i to bez naknade. Uz RBA Young&Free paket uzela sam i kreditnu karticu s kojom imam i mogućnost podjele do 24 rate iznad 40 eura, što mi je odlično za sve veće kupnje. Kartice sam naravno „spremila“ u mobilni novčanik i sada mogu biti sigurna da ih neću zagubiti.

Kada pogledam unatrag, ispunila sam gotovo sve svoje želje – studiranje u inozemstvu, koje je donijelo i osamostaljenje, ali i posao u novinarstvu, koji se možda ne bi ostvario da sam ostala u Londonu. Naravno, ta vrata još nisu zatvorena budući da je kroz moju priču jasno da dugoročno planiranje nije opcija, već se treba prilagoditi situaciji i izvući ono najbolje.

Sadržaj nastao u suradnji s RBA bankom koja mladima omogućava da učine genijalne dane mogućima. RBA Young&Free paket mladi od 18 do 27 godina mogu otvoriti besplatno, a dobivaju tekući račun, debitnu karticu i mobilno bankarstvo te Mastercard ili Visa kreditnu karticu bez upisnine i članarine.

  

Ključne riječi

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije