Naslovnica Lifestyle Zdravlje

Beskućnica je, a ima magisterij i priprema izložbu slika

Živim u ženskoj kući, a suprug u muškom prihvatilištu, viđamo se samo vani pa se zezamo da opet “hodamo”.
22. ožujka 2010. u 18:00 36 komentara 367 prikaza
beskucnici
Foto: Ivana Ivanovic/PIXSELL

- Beskućnica sam. Srećom, žene u Splitu nisu na ulici. Mi smo na Mejašima, u kući udruge Most. Trenutačno nas je sedam. Sve smo različitih godina, navika i mentaliteta, ali dobro smo se uklopile. Imamo sve uvjete koje se može imati - počinje priču Davorka Čavar, četrdesetogodišnja Sarajka, jedina korisnica splitske stambene zajednice za beskućnice koja je pristala na razgovor za Večernji list. Ona nije beskućnica kakvu bismo očekivali sresti. Umjetnica je, fakultetski obrazovana. Magistrirala je grafiku u Sarajevu, a predavala je likovni u srednjoj likovnoj školi Gabrijela Jurkića u Mostaru. 

Cijeli rat provela je u Sarajevu, preživjela strahote i danas joj je dijagnosticiran PTSP. Upravo zbog njezine bolesti ona i suprug odlučili su se prije nekoliko godina doseliti u Split. 

Na ulicu u pet ujutro! 

- Bili smo podstanari. Suprug je radio na crno. Sve je bilo teže pronaći posao, ostali smo bez primanja i dogodilo se to da gazda nije htio čekati ni pet dana da se plati stanarina. U pet sati ujutro nas je digao iz kreveta i izbacio van. Srećom, bila sam u kontaktu s paterom Jozom Ćirkom. On je kontaktirao udrugu Most i tako smo došli tu, u prihvat. Već četiri mjeseca suprug je u muškom prenoćištu, a ja u ženskoj kući - ispričala nam je Davorka. 

- Ženama je daleko teže opstati na ulici - tvrdi Fabjan Jelaska, voditelj oba Mostova prihvatilišta za beskućnike u Splitu.

- Slabije su tjelesne građe zbog čega su na meti nasilnika, pljačkaša, svodnika i silovatelja. Ostale beskućnice koje su privremeni dom našle u Mostovoj kući starije su od Davorke - kaže.

- Kod nas su ih dovele socijalne nevolje. Uglavnom su bolesne, a teško podnose i psihološki pritisak. Podršku obitelji uglavnom nemaju. Sve, osim Davorke, imaju djecu koja su u domovima ili su odrasla, ali nisu s njima u vezi - opisuje Jelaska. 

Davorka supruga ne smije dovoditi u žensku kuću, a i ona ne može u muško prenoćište u kojemu trenutačno noći provodi 16 muškaraca.

- Postoje pravila koja poštujemo. Muškarci ne mogu doći k nama i nalazimo se vani - kaže Davorka koja se, unatoč svemu, još uvijek zna iskreno nasmijati. 

Nada u bolje sutra 

- Suprug i ja sada opet hodamo! - zaključuje uz glasan smijeh. Uvjerena je da će ova teška vremena proći. 

- Ovo me je očvrsnulo, mnoge sam stvari shvatila. Nitko ne zna što ga sutra može snaći. U početku je i meni samoj bilo teško zbog spoznaje da sam beskućnica, ali krivo mi je kad nas ružno gledaju. Razočarali su me ljudi, izgubile su se vrijednosti. Nije sve materijalno! Gdje je razumijevanje?! - pita se Davorka. Ipak, na budućnost gleda s optimizmom. 

- Naći ću svoj mir i ponovno se vratiti svom životu. Sad sam stala, sagledala sebe i situaciju, ali krenut ću dalje. Uz pomoć Mosta pripremam prodajnu izložbu grafika u crkvi Gospe od zdravlja. Stat ću na noge! - uvjerena je Davorka Čavar. 

Na žalost, ostali splitski beskućnici nemaju razloga za optimizam. Posao je za njih sve teže naći, Jelaska kaže, gotovo nikako ove godine.

Đordana Barbarić, predsjednica Mosta, tvrdi da je većina beskućnika u Hrvatskoj bez ikakvih prava jer nisu u mogućnosti doći ni do osobnih dokumenata.

- Riječ beskućnik ne pojavljuje se ni u jednom državnom dokumentu, čak ni u Zakonu o socijalnoj skrbi. Nema strategije zaštite i plana rada s ovom kategorijom građana - upozorava Đordana Barbarić.  

U Hrvatskoj je, procjenjuju u Mostu, između 600 i 1000 beskućnika, a u svijetu 1,3 milijarde. U EU gotovo 60 milijuna ljudi živi ispod crte siromaštva. Udio žena u najsiromašnijoj populaciji u svjetskim razmjerima je 70 posto. Mi taj omjer u Hrvatskoj ne znamo. Nemaju adresu, ne mogu izvaditi osobnu iskaznicu, bez nje se ne mogu zaposliti i to je začaran krug. Bez dokumenata nemaju pravo glasa, ne mogu ostvariti socijalnu pomoć ni zdravstvenu zaštitu. Najbolji primjer o tome da su beskućnici “neželjena” djeca jest slučaj iz Splitske bolnice koja je za liječenje troje beskućnika koji su lani umrli u bolnici Mostu ispostavio račun za troškove liječenja na 70.000 kuna!

Elipso

  • matijazaga:

    i jos nesto...nije Hrvatska kriva sto su Hrvati takvi...ali mi volimo davati krivnje toj jadnoj Hrvatskoj, Bog je blagoslovio,...pa kako se usudjujemo...ma dajmo krivnje malo sebi..jer smo mi ti koji gradimo tu Hrvatsku...

  • -obrisani-:

    Može joj Đapić otkupiti magisterij.

  • München_612:

    2003, 28 Kolovoz sjecam se kao da je bilo prije pet minuta, na putu za Njemacku upustila sam se u razgovor sa suprugom, tema je bila posao, karijera i buducnost.Nezadovoljna svojim statusom u drustvu bila sam sve nezadovoljnijaa i nezadovoljnja, ... prikaži još! posao koji sam tad radila nije mi pricinjavao zadovoljstvo. Pricam pricu dok moj suprug vozi i ne progovara rijeci, kad sam iznjela svoje nezadovoljstvo dosao je glas koji mi je postavo par pitanja, brani li tebi tko da se ti skolujes i usavrsavas, imas li ti mala svu slobodu ovog svijeta, nakon kratke stanke nastavi on dalje, ti znas da si od mene imala uvijek podrsku,kako moralnu tako i materijalnu. \"MALA UZMI ZIVOT U RUKE I KRENI\" doma ti nitko nece doci i ponuditi bilo sto,na ulicu,medu ljude..idi,kreni, dzaba meni govoris, to je tvoj zivot i ti ga trebas oblikovati onako kako ti pase. Sto se dogodilo, dodo doma i nakon par dana predo sa rijeci na djela, upisala sam ekonomiju i bankarstvo, nakon cetiri godine teskog skolovanja uspjela sam diplomirati i poloziti drzavni ispit tzv IHK. Ok sad sam zavrsila skolu sto dalje kako naci posao, bilo je tesko naci posao i opet negodovanje i nezadovoljstvo. Opet moj suprug, mala ako nema posla otvori agenciju za kreditno savjetovanje, naravno to sam i ucinila, tako sam pala u oci raznim bankama koji su se takmicili za mene, nisam pristala da radim ni za kog nego sam pristala da napravim ugovore sa bankama te im dostavljam kredite za nekretnine. Danas sam direktorica za München Zapad, uspjeh koji sam ostvarila mogu zahvaliti prije svega sebi imom suprugu koji je uistinu mene podrzavao i koji je skandirao prije svakog mog ispiata, kao da je na nekoj utakmici. Danas mogu reci da sam uspjesna zena kako na poslu tako i drustvu. Sto hocu reci, svki od nas treba i mora biti vlasnik samog sebe, svak mora znati sto zeli i sto moze, najlakse je kukati i moliti..

Message