Stručnjaci savjetuju da roditelji ni bi trebali ustajati noću kako bi umirili bebu koja plače. Umjesto toga, trebalo bi pustiti djete da se samo umiri i nastavi spavati.
U istraživanju je sudjelovalo 1200 roditelja koji su otkrivali navike svojih beba od šest mjeseci tijekom spavanja. Dvije trećine je prespavala noć, jedna trećina se budila najmanje jedanput.
Većina koja su se budila bili su dječaci, zbog dojenja ili veće osjetljivosti majke. Bebe se inače bude svakih sat i pol do dva i ponovo nastave spavati, a kada ih majke pokušavaju uspavati, ometaju njihovo smirenje. To je kasnije ključno za redovan san.
Beba bi trebala ići spavati u isto vrijeme svake večeri te ostaviti da sama zaspe. Roditeljima se preporuča da kada beba sljedeći puta zaplače kod noćnog buđenja neka ju ostave da se samostalno smiri i nastavi spavati, piše Daily Mail.
da i tako poduprijeti osjećaj djeteta da je samo, nevoljeno i da su njegove potrebe nebitne. Osobno sam odgojila dvoje djece po sasvim suprotnoj metodi- attachment parentingu (po knjigama dr Searsa) koje zagovara da se odgovara na svaku djetetovu potrebu, da se spava blizu njega, da ga se podiže i tješi na plač i hrani kad je gladno. Danas imam dva sretna, stabilna i uspješna sina. Istina, takav način roditeljstva je mukotrpan, iscrpljujući ali rezultati vrijede.