Redovita profesorica Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru Vanda Babić Galić večeras će u Hrvatskom novinarskom društvu predstaviti knjigu "Bokeljski zagovori". O knjizi koju objavljuje VBZ uz autoricu će govoriti urednik Josip Antić, Ozana Ramljak, Željko Holjevac i Gordan Grlić Radman.
Što čitatelji mogu pronaći u "Bokeljskim zagovorima"?
Knjiga je na neki način bitno dopunjeno novim poglavljima izdanje knjige "Boka kotorska, zaljev svetaca i hrvatske kulture" iz 2019. koju je prvotno u manjem obliku objavio Jutarnji list kao podlistak uz dnevne novine, a potom HNVCG u Crnoj Gori kako bismo hrvatsku baštinu Boke približili kako nama samima tako i svakom onom tko posjeti Bokokotorski zaljev. U njoj se nalazim kao znanstvenica i kao Bokeljka, dakle spoj srca i činjenica koje se često prešućuju, preskaču ili još češće iskrivljuju što sam imala priliku čuti za jedne terenske nastave koju sam do pandemije organizirala svake dvije godine. Vodič koji nam je bio informator od Herceg Novog do Budve često nije znao ili je krivo interpretirao povijesne činjenice, osobe i sakralnu baštinu. Njegovo opravdanje je bilo kako nema gdje pročitati ono što je od nas čuo pa sam osjetila dužnost napisati monografiju koja će biti dostupna i razumljiva svima i koja će poslužiti kao udžbenik vodičima po Crnoj Gori te na taj način zaštititi hrvatsku baštinu Boke i baštinu Crne Gore u kojoj se Boka nalazi. Cilj prvog, a posebno ovog dopunjenog izdanja jest da svoju svrhu ostvari u crnogorskim školama gdje bi se trebala proučavati autohtona hrvatska baština Boke koja zauzima 60% cjelokupne baštine Crne Gore. Najmanje što bi Vlada Crne Gore trebala i bila dužna učiniti jest uključiti je u svojoj kurikul posebno što je Crna Gora građanska, multikulturna država koja manjinskim, a posebno nama, autohtonim Hrvatima Boke treba ispuniti zajamčene obveze. Kada se ispune ta prava, neće se događati kalendari tzv. pravoslavnih svetinja u Crnoj Gori na čijoj naslovnici se nalazi Gospa od Škrpjela poput ovog koji se nedavno tiskao. Nitko nema prava toliko ne znati da tuđu kuću proglasi svojom i nitko me ne može uvjeriti da je to pogreška i neznanje. To je ciljana otimačina i tomu konačno treba stati na kraj.
Koliko je vaša knjiga plod znanstvenih istraživanja, a koliko intimnih sjećanja iz rodne Boke?
U knjizi nema intimnih sjećanja, no ima emocije, knjiga je metodološki znanstvena, svako poglavlje započinje citatom nekoga tko se u povijesti bavio Bokom tako da nema crtica iz mojih osobnih proživljavanja Zaljeva što bi se znalo pronaći u nekim mojim ranijim znanstvenim knjigama. VBZ je ovom nakladom učinio puno i zahvalna sam im jer u Hrvatskoj je ovo prvo takvo izdanje koje otkriva dio naše kulturne povijesti koju malo poznamo. Boka je Zaljev svetaca koja je do 1922. bila sastavni dio Dalmacije, te ima veliku sakralnu baštinu poput romaničke katedrale sv. Tripuna i 1166. i tzv. Hrvatske Sikstine, najjužnijeg marijanskog svetišta Gospe od Škrpjela iz 15,. st., a tu je i najstarija pomorska škola u Perastu, stari palaci, dobrotska čipka, ali i sukus mediteranske kulture u kojoj su Hrvati isključivi baštinici najstarije mornarice na svijetu, Bokeljske mornarice koja je kulturna baština hrvatskog naroda u čijem su očuvanju sudjelovali pojedinci, pripadnici drugih kršćanskih naroda.
A što se s bokeljskom baštinom događa danas?
O hrvatskoj baštini Boke skrbimo mi i Crna Gora. Nikad to nije dovoljno ni dostatno jer je naša baština velika i vrijedna pa su i ulaganja velika. Trenutačno se obnavlja najjužnije marijansko svetište u Hrvata, otok Gospe od Milosti ispred Tivta, no popis onoga što bismo trebali obnoviti je velik. Ako ćete redom, trebali bismo kao nositelji te baštine uložiti u obnovu primjerice oltarne pala u crkvi sv. Jeronima u Herceg Novom. Radi se o velikoj umjetničkoj slici, ulje na platnu koju je mletački vojskovođa Jeronim Korner dao izraditi kao zahvalu za oslobođenje grada od Turaka. O tome i svjedoči natpis na samoj slici koja je djelo nekog još neutvrđenog mletačkog slikara. Važno je svjedočanstvo katoličke kulture u Herceg Novom koja se danas zatire tako da se jedva spomene kako je sv. Jeronim zaštitnik grada. Ikona Gospe od Škrpjela traži restauraciju tijekom čega treba utvrditi što je bliže moguće i autorstvo, tj. podrijetlo slike. Crkva sv. Josipa jedina je crkva u potpunosti izgrađena (začeta) kao barokna crkva u Kotoru, resi je veličanstveni oltar Francesca Cabianke. Ova crkva zapravo je dosta dobro očuvana i u potresu nije pretrpjela znatnija oštećena, a smatra se jednom od najljepših crkava Boke. Ona je na vrhu popisa sakralnih građevina koji traže restauraciju i konzervaciju te rekonstrukciju dijelova koji su stradali u potresu. Također, zastava "merito navali" Ive Visina koju je dobio kao priznanje za putovanje oko svijeta, koja je u lošem stanju i za nju postoji gotov projekt obnove. Osim same restauracije platna, projektom je predviđena i izrada posebne vitrine za čuvanje. Dakle, ta nevjerojatno velika i vrijedna hrvatska baština Boke traje, živi i odolijeva zubu vremena, a na nama je obnavljati svaki njezin kamen, jer svaki kamen u Boki je biser hrvatske kulture.
A koliko Hrvatska skrbi za hrvatsku baštinu u Crnoj Gori?
Činjenica da se na hrvatskim Sveučilištima poput Zadarskog ili Hrvatskog katoličkog u Zagrebu održavaju kolegiji koji se bave hrvatskom kulturom Boke. Više od deset godina držim kolegij o Boki i možda smo se tek nedavno probudili. Studenti dolaze s nekim osnovnim predznanjem, no ne i sa spoznajom hrvatske kulturne baštine koja se u Boki nalazi. Hrvatska država skrbi i ulaže možda u ovoj godini i najviše u posljednjih 30 godina. U procesu je uključivanje činjenica iz hrvatske kulture Boke u predmetne kurikule u RH, kao i poticanje Vlade Crne Gore da u svoj obrazovni sustav unesu one činjenice o hrvatskoj baštini i Hrvatima Boke što su po sporazumu dužni. Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske svojim poticajima i radom brinu se kako o hrvatskoj baštini tako i o Hrvatima Boke. U ovoj smo godini održali znanstveni skup Identitet Hrvata Boke koje su vodile četiri krucijalne znanstvene institucije u Hrvatskoj na čelu s Institutom za društvene znanosti Ivo Pilar, uz pokroviteljstvo MVEP, MZO, MKM i Središnjeg Državnog ureda, a projekt koji je krucijalan i u početnoj je fazi jest Enciklopedija Boke kotorske koju smo davno trebali napraviti, no nismo, ali hoćemo jer sve ima svoje vrijeme.
Imaju li Hrvati budućnost u multikulturnoj Crnoj Gori u kojoj se danas osporava i postojanje crnogorskog naroda?
Hrvati su autohton narod, svoji na svome i kao takvi opstali su unatoč i usprkos brojnim nevremenima u kojima ih se uvijek pokušavalo svesti na minimum ako ne izbrisati. No, mi smo Bokelji, poseban soj Hrvata koji će prije krepat' nego kalat' i dok god postojimo, uz pomoć matične države, glancat ćemo naš dvorišni kamen, čuvajući hrvatsko ime i posebnost uz uvažavanje svih drugih koji su tijekom vremena pronašli u Boki svoj dom. Uljudnost Bokelja je poznata, ali i crta koju nitko tko drži do sebe ne da prijeći. Tako i mi, ostat ćemo svjetionici, čuvari hrvatske kulture Boke, ponosni Hrvati i kreativni građani Crne Gore.
I, što radi naša država po tom pitanju, naše Ministarstvo kulture, pa i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, a i Katolička Crkva u Hrvatskoj (jer je Kotorska biskupija u Crnoj Gori sufragan Splitsko-makarske nadbiskupije i metropolije)?