Grinch je cinično, mrzovoljno, humanoidno stvorenje zelene boje krzna, kruškolikog tijela i lica nalik mački, koje već 53 godine živi u osami na vrhu planine Crumpit. Njegov jedini pratitelj je pas Max, a s visine s prezirom gleda na veseli gradić Whoville (Tkograd) i njegove stanovnike, bučne i vesele the Whos.
Grinch iz dna duše mrzi Božić – zaglušujuću buku neobičnih glazbenih instrumenata, zajedničke večere i pjevanje božićnih pjesama. Prema općem mišljenju stanovnika Whoville, razlog njegove zlobe leži u srcu koje je "dvije veličine premalo". Njegova mizantropija i zloćudna narav kulminiraju uoči Božića, kada odluči jednom zauvijek stati na kraj blagdanskoj sreći koja ga toliko iritira.
Iza ovog kultnog lika stoji Theodor Seuss Geisel, poznatiji kao Dr. Seuss, jedan od najcjenjenijih američkih autora dječje književnosti. Inspiraciju za Grincha pronašao je u vlastitom odrazu u zrcalu dan nakon Božića 1956. godine, kada se osjećao frustrirano i "grinčevski" zbog rastuće komercijalizacije tog blagdana. Osobnu frustraciju pretočio je u priču "Kako je Grinch ukrao Božić!", objavljenu 1957. godine. Zanimljivo je da Grinch u originalnoj knjizi nije bio zelen; ilustracije su bile crno-bijele s povremenim crvenim detaljima. Svoju prepoznatljivu, oporu zelenu boju dobio je tek 1966. godine u legendarnom animiranom specijalu. Redatelj Chuck Jones navodno je odabrao baš tu nijansu jer ga je podsjećala na boju rent-a-car automobila koje je u to vrijeme vozio.
Vođen mržnjom prema blagdanima, Grinch smišlja pakleni plan: prerušit će se u Djeda Mraza, a svog psa Maxa u soba, te će se na Badnju večer spustiti u Whoville i ukrasti apsolutno sve vezano uz Božić. Pedantno prazni kuće, odnoseći drvca, ukrase, darove, pa čak i hranu. Uvjeren da je uništio blagdansku sreću, na božićno jutro s vrha planine čeka krike i plač ojađenih stanovnika, no, umjesto toga, do njega dopire radosna pjesma. Stanovnici Whovillea, lišeni svega materijalnog i dalje zajedno slave, sretni što imaju jedni druge. Taj prizor u Grinchu izaziva epifaniju: shvaća da Božić "ne dolazi iz dućana" i da ima dublje značenje. Njegovo srce u tom trenutku naraste "za tri veličine", nakon čega vraća sve ukradene stvari i pridružuje se slavlju.
Priča je postigla trenutačan uspjeh, no Grinchev put do statusa globalne ikone popločan je nizom uspješnih adaptacija. Prvi i za mnoge najvažniji korak bio je već spomenuti animirani TV specijal "How the Grinch Stole Christmas!" iz 1966. godine, u režiji legende animacije Chucka Jonesa. Glas naratoru i samom Grinchu posudio je Boris Karloff, a specijal je postao blagdanski klasik koji se emitira svake godine.
Godine 2000. stigao je visokobudžetni igrani film Rona Howarda s Jimom Carreyjem u glavnoj ulozi. Carreyjeva izvedba bila je toliko fizički i psihički zahtjevna da je glumac gotovo odustao od projekta. Produkcija je unajmila stručnjaka koji obučava agente CIA-e kako izdržati mučenje da bi mu pomogao nositi se s klaustrofobičnim kostimom i teškom šminkom, čije je nanošenje trajalo osam sati. Najnovija velika adaptacija je animirani film studija Illumination iz 2018., u kojem je glas Grinchu posudio Benedict Cumberbatch, ponovno približivši priču novim generacijama.
Iako je svaka adaptacija pridonijela Grinchevoj slavi, vodi se vječna debata o tome koja je verzija "najbolja" ili najpopularnija. Igrani film iz 2000. godine bio je ogroman komercijalni uspjeh i stekao je kultni status, posebno među milenijalcima. Proširio je originalnu priču, dao Grinchu tragičnu pozadinu o odrastanju i ismijavanju u djetinjstvu, čime je produbio njegovu motivaciju za mržnju prema Božiću. Carreyjeva manična improvizacija i urnebesna izvedba smatra se jednom od najupečatljivijih u njegovoj karijeri. S druge strane, animirani specijal iz 1966. ostaje bezvremenski klasik. Njegova vjernost duhu Dr. Seussove knjige, šarmantna animacija i kultna pjesma "You're a Mean One, Mr. Grinch" čine ga definitivnom verzijom za puriste i mnoge obitelji. Dok je Carreyjeva verzija glasna i ekscentrična, original iz 1966. je suptilniji i sažetiji, ali s jednako snažnom porukom.
Popularnost Grincha leži u njegovoj kompleksnosti i univerzalnoj poruci. On je postao svojevrsna "anti-ikona" Božića, lik s kojim se mnogi mogu poistovjetiti u trenucima kada osjećaju pritisak i stres zbog blagdanske kupovine i prisilne sreće. On otvoreno izražava cinizam koji mnogi potajno osjećaju prema konzumerizmu. Istovremeno, njegova priča nudi nadu i iskupljenje. Grincheva transformacija iz zlobnog samotnjaka u biće ispunjeno ljubavlju i zajedništvom snažan je podsjetnik na pravi duh Božića. Njegov lik dokazuje da se svatko može promijeniti i da nikada nije kasno prihvatiti dobrotu. Utjecaj lika je toliki da je riječ "Grinch" ušla u svakodnevni rječnik kao sinonim za mrzovoljnu osobu koja kvari tuđe veselje.
Otvori KEKS Pay
