ZAGREB - Koliko je hrvatskih slikarica plemićkoga porijekla moralo skrivati svoj talent, svoje portrete i mrtve prirode, studije s putovanja koje su vrlo često prakticirale jer su jednostavno bile imućne - a stvorile su impozantno slikarsko djelo koje nije vrednovano u našoj povijesti umjetnosti? O tome govore djela tridesetak slikarica plemkinja koje se od danas u 19 sati pokazuju na izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.
Pod naslovom "Hrvatske slikarice plemkinje" iz Zbirke dr. Josipa Kovačića ova je izložba svoju premijeru imala još ljetos u Ozlju, zatim ju je razgledala likovna publika u Sisku, Križevcima, Trakošćanu, Čakovcu, a mjesec dana bit će otvorena u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. U veljači iduće godine konačno će je vidjeti i u Muzeju seljačkih buna u Gornjoj Stubici. Među plemkinjama umjetnicama su izuzetna Slava Raškaj, pet žena s prezimenom Drašković od kojih su slike dviju na izložbi, Vera Nikolić, F. Daubachy, Zdenka Pexidr-Srića, I. Orešković, Z. Preradović i ostale, a sve je to ilustirano pismom Dore Pejačević.
Zanimljivost je izložbe i u činjenici na kojoj je inzistirao vlasnik ove velike, jedine i brojčano najveće zbirke hrvatskih slikarica, da uz slikarice rođene u 19. st. budu uvrštene i slikarice plemkinje koje žive i djeluju i danas, među kojima su Ružica Dešković, Marina i Marta Makanec, Mirjana Mlinarić i Ljerka Kallay.
"Ponajviše je tematska opredijeljenost naših slikarica prema studijama i mrtvim prirodama, jer su u tom smjeru išla i društvena očekivanja od žena u 19. stoljeću", navodi autorica kritičke studije ove izložbe dr. Žarka Vujić. Autorica teksta podsjeća kako je i u bečkoj Školi za umjetnost i obrt kad je osnovana pristup ženama bio dopušten samo na kolegij gdje se slikalo cvijeće, a ostalo je bilo samo za muškarce. Mnogo je zanimljivih priča koje su mogle ispričati žene slikarice, kao što je primjerice ona da je prva dama našega slikarstva (idemo li kronološki) Carolina grofica Vojkffy-Armero (rođena 1817) tri godine putovala sa svojim mužem po zemljama Biskoga istoka i slikala, pa je njezin putna risanka dragocjenost Zbirke Kovačić.
Prema riječima Zdravka Mihočinca, urednika art-magazina Kontura koji je tiskao katalog zložbe, primarni kriterij za ovu temu bio je da su slikarice plemkinje, te da su slike u vlasništvu dr. Kovačića, koji je svoju zbirku darovao Gradu Zagrebu i za koju se još uvijek traži prikladan smještaj.
Dorotea Jendrić