Splitski baletni ansambl je devastiran, ali ima veći potencijal, snagu i tehniku od pokazanog

Ova kritika rastura. In medias res.

Kritika je napisana na vrlo amaterski. Publika je prepoznala i reagirala iskreno, a kazalište ipak ne postoji samo za uski krug ljudi i (samozvanih) stručnjaka, nego i za emociju, doživljaj i povezivanje s gledateljima. Zato bi možda bilo poštenije ovu premijeru promatrati kao važan početak obnove splitskog Baleta, a ne kao dokaz njegova neuspjeha. Unatoč svemu, premijera je publici ponudila vizualno dojmljivu, emotivnu i iskreno odrađenu predstavu. I sama novinarka priznaje kvalitetu pojedinih izvedbi i snagu drugog čina, što potvrđuje da predstava nije bila neuspjela, nego prije svega ambiciozna i hrabra u pokušaju da donese vlastiti autorski pečat klasiku poput „Giselle”. Ostaje otvoreno pitanje koliko autorica kritike uopće poznaje specifičnosti rada baletnog ansambla u današnjim produkcijskim okolnostima, jer tekst više djeluje kao stroga osobna impresija nego kao uravnotežena stručna analiza. Kritika zanemaruje kontekst u kojem ansambl djeluje, kao i energiju, trud i umjetnički potencijal koji je publika itekako prepoznala tijekom izvedbe.

Iskreno, pomalo sam iznenađen ovom kritikom. Stekao sam dojam kao da autorica nije bila na istoj predstavi koju sam ja gledao. Posebno me čudi dio koji se odnosi na ansambl vila, jer su po mom mišljenju bili izuzetno usklađeni, precizni i izrazito dojmljivi na sceni. Naravno, slažem se s primjedbama vezanim uz orkestar, tu ima prostora za napredak. No, ukupni dojam predstave za mene je bio vrlo pozitivan, i upravo zato mi je ova kritika pomalo neobična.