Zatvaranje 72. Pulskog filmskog festivala dugo nije bilo toliko nabijeno emocijama, ali i političkim porukama, kao ovoga tjedna u Istarskom narodnom kazalištu, u kojem se održala dodjela nagradama. Čak šest Zlatnih Arena pripalo je fenomenalnom "Fiume o Morte!" redatelja Igora Bezinovića, hibridnom filmu u produkciji Restarta u kojem autor uz pomoć svojih sugrađana oživljava vrijeme fašističke okupacije grada. Ranije u festivalskom tjednu, dobio je i nagradu "Vedran Šamanović" koja se dodjeljuje filmskom umjetniku koji je inovativnim pristupom proširio granice filmskog izraza u hrvatskom filmu, a osnovalo ju je pet hrvatskih filmskih udruga. S redateljem i scenaristom filma koji sada ima ukupno sedam novih nagrada razgovarali smo dan nakon zatvaranja festivala.
Nagrada "Vedram Šamanović" i šest Zlatnih Arena, uključujući onu za režiju, zaista je velika stvar. Jeste li to očekivali?
U svakom slučaju smo očekivali da ćemo dobiti neke nagrade, ali definitivno ne šest – to je iznad očekivanja. Publika nam je dala vrlo visoke ocjene, čak tri filma, uključujući naš, imala su prosječnu ocjenu publike 4,8, a decimale su odlučivale o pobjedniku. Vjerujem da je na našu projekciju utjecala i činjenica da se održala pod pljuskom – ne znam je li to dizalo ili spuštalo ocjenu, ali svakako su prikazivački uvjeti bili atipični. Kiša je padala u tri navrata – prvo malo, pa pljusak, a kad smo se popeli na pozornicu, ljudi su nam aplaudirali pod trećim naletom kiše. Bilo je to romantično i emotivno iskustvo. A osim toga, imamo i najveću ukupnu ocjenu kritičara, koja iznosi 4,7, na čemu se i vama zahvaljujem.
S više od 27 tisuća gledatelja, "Fiume o Morte!" je trenutno najgledaniji film u Hrvatskoj i naš najgledaniji dokumentarac svih vremena. To mi je zanimljivo jer se radi o hibridnom filmu koji na prvu ne djeluje kao kinohit za mase. Jeste li i to očekivali?
To definitivno ne, jer ni moji raniji filmovi nisu rađeni za široku publiku. Pripremajući "Fiume o Morte!" mislio sam da radim arthouse, ali dogodila se ta najljepša moguća stvar za filmaša – krenule su usmene preporuke. Ljudi su ga hvalili svojim prijateljima, obiteljima, pokrenuo se lanac preporuka koji je bolji od bilo kakvog PR-a.
Mislite li da je ta vidljivost u kombinaciji s nagradama otvorila vrata i drugim riječkim filmašima? U vašem filmu angažirano je puno izrazito vrijednih kreativaca, od sjajne performerice i kostimografkinje Tajči Čekade do nekih novih lica koja smo tek sada otkrili.
Vjerujem da je naš film bitan za izgradnju riječke filmske scene, za decentralizaciju naše kinematografije i za osvješćivanje činjenice da u Rijeci postoji živa filmska kultura koja će u godinama koje dolaze biti sve bolja.
Kako biste ocijenili ukupnu ponudu filmova na ovogodišnjoj Puli?
Nisam gledao sve, ali generalno mi se čini da su ljudi prije početka festivala bili skeptični, a na kraju, pogotovo nakon dodjele nagrada, vidjeli smo da je bilo dobrih filmova u svim kategorijama – domaćoj, manjinskoj i regionalnoj produkciji, kao i među studentskim filmovima. Sve je to jako respektabilno.
Nagradu za najbolji film dobio je "Mirotvorac" redatelja Ivana Ramljaka. Kako se osjećate u vezi s time, s obzirom na to da su mnogi očekivali da ćete i tu nagradu dobiti vi?
Nikada ne razmišljam o odlukama žirija – to je kompleksan proces koji u Puli obuhvaća petero ljudi, svakoga sa svojim ukusom i kredibilitetom. Drago mi je, ako već mi nismo dobili nagradu, da ju je dobio "Mirotvorac", jer se radi o nagradi koja može dodatno popularizirati taj film, a život Josipa Reihl-Kira u ovom trenutku itekako treba popularizirati i govoriti o njemu kao heroju, a ne izdajniku.
Ova godina bila je jako politična. Na zatvaranju je bilo govora i gesta koje su se dotaknule gorućih društvenih pitanja – od genocida u Palestini, preko jačanja fašizma do studentskih protesta. Je li vas to iznenadilo, s obzirom na to da takve govore obično slušamo na nekim inozemnim dodjelama?
I na otvaranju i na zatvaranju! Imam dojam da je bilo puno antifašističkih poruka i onih vezanih uz prosvjede srpskih studenata, što se isto može shvatiti kao neki oblik antifašističke borbe. Činjenica je da se Pula dosad jako držala po strani, kao neko apolitično zbivanje. Ova je godina drukčija iz dva razloga – prvi je što je zatvaranje koncipirano tako da su autori napokon imali priliku držati kratke govore, a drugi što očito živimo u vremenima u kojima ljudi žele dati društveni komentar i vide Pulu kao dobru platformu da to ostvare. Takvo bi trebalo biti svako javno događanje, ako to umjetnici požele.
U svojem govoru upozorili ste da je dolazak fašizma povezan s militarizacijom kakvu iznova vidimo i u našim društvima.
U kontekstu militarizacije treba izdvojiti dvije ključne stvari. Jedno je da se Hrvatska obvezala dizati svoj postotak ulaganja u vojnu industriju do pet posto, prema zahtjevima saveznika iz NATO-pakta, a drugo je da se nakon mnogo godina u našu zemlju vraća vojni rok. Nakon tog govora prilazilo mi je puno ljudi da čestita i zahvali. Iskreno, bilo mi je šokantno da mnogo ljudi mlađih od 30 godina mora guglati što je "priziv savjesti" – pojam koji je za moju generaciju bio samorazumljiv i mnogi su ga koristili – kao da je u međuvremenu nestao iz kolektivnog vokabulara. Bio sam uvjeren da je to nešto što svi znaju, a očito nije. Pa mi je drago što sam pozvao na civilno služenje vojnog roka i priziv savjesti, jer su to pojmovi koji bi narednih mjeseci trebali imati i više prostora u medijima.
Ali priziv savjesti spominjemo, samo u kontekstu pobačaja.
Jako je važno napomenuti da članak 47. Ustava RH eksplicitno govori o vojnom roku te prizivu savjesti iz vjerskih i moralnih razloga. Pod hitno moramo govoriti o tome da se vojni rok može služiti bez nošenja oružja. Mladići koje će to zahvatiti u siječnju moraju znati da je to njihovo ustavno pravo i da nisu manje vrijedni, kukavice ili da manje vole svoju domovinu ako ne podržavaju vojnu industriju.
Primajući nagradu za najbolji film, Ramljak je upozorio da HTV uporno ne otkupljuje njegove dokumentarce. Kakvo je stanje s vašim filmom – hoćemo li ga vidjeti na nacionalnoj televiziji?
Drago mi je reći da je "Fiume o Morte!" nastao u koprodukciji s HRT-om, tako da očekujem njegovo prikazivanje krajem ove ili početkom iduće godine. Svakako mislim da bi proces otkupa nezavisnih dokumentaraca od strane HRT-a trebao biti transparentniji.
Otvori KEKS Pay
Zabadava trujete i mutite vodu.