Od otvorenja uz "Bella Ciao" i debitantsku komediju "Južina" Ante Marina do zatvaranja uz dodjelu nagrada u Istarskom narodnom kazalištu te projekciju "Izgubljenog Dream Teama" Jure Pavlovića u Areni, ovogodišnja je Pula bila puna dobrih, ali i politički nabijenih filmova. Teme poput krijumčarenja ljudi i migracija uvukle su se i u dječji film "Bumbarovo ljeto" Daniela Kušana, nasljeđem bivše države, uz film zatvaranja, bavio se i emotivni "Blum – Gospodari svoje budućnosti" redateljice Jasmile Žbanić, fenomenalni "Fiume o Morte!" Igora Bezinovića podsjetio nas je na vrijeme u kojem su dijelovima naše zemlje vladali mahniti fašisti, a potresni "Mirotvorac" Ivana Ramljaka na raspirivanje nacionalnih tenzija početkom devedesetih.
Zato ne čudi da i nagrade 72. Pulskog filmskog festivala odražavaju umjetnički, ljudski, ali i društveni trenutak u kojem se nalazimo: Veliku zlatnu arenu za najbolji film žiri predvođen Silvestrom Kolbasom dodijelio je produkciji Factum za "Mirotvorca", u čijem su stvaranju, uz redatelja i producenta, sudjelovali scenaristi Hrvoje Zovko i Drago Hedl. Radi se o filmu koji je razlaganjem priče o ubojstvu šefa osječke policije Josipa Reihl-Kira iznova rasvijetlio ulogu dijela slavonskih političara u početku sukoba koji je završio krvoprolićem, a čiji su dijelovi zastrašujuće slični nekim današnjim društvenim tendencijama.
Zlatnu arenu za najbolju režiju više nego zasluženo dobio je Igor Bezinović, čiji je "Fiume o Morte!" dobio i Zlatne arene za masku, kostimografiju, scenografiju, casting i produkciju, čineći ga najnagrađivanijim filmom ove godine. Radi se o zaista iznimnom ostvarenju koje hibridnim pristupom iz današnje perspektive oživljava vrijeme u kojem je talijanski fašist Gabriele D'Annunzio vladao Rijekom.
Najbolji glavni glumac i glumica dolaze iz istog filma – Zlatne arene dobili su Nina Violić i Filip Šovagović za uloge brata i sestre u filmu "Dobra djeca" Filipa Peruzovića, koji je dobio i nagradu za najbolji scenarij te fotografiju koju potpisuje Tomislav Sutlar. Radi se o komornoj dijaloškoj drami o bratu i sestri koji se moraju suočiti s godinama nekomunikacije i sitnih zamjeranja raspremajući obiteljski dom nakon majčine smrti.
Veliku pozornost svakako je zaslužila i izvrsna gej ljubavna drama "Zečji nasip" redateljice Čejen Černić u produkciji Kinorame, koja je dobila Zlatne arene za oblikovanje zvuka, glazbu i Andrija Žunac za najbolju sporednu ulogu te Brezu za najboljeg debitanta, koja je pripala Lavu Novoselu, a dobila je i vjerojatno najveći ovogodišnji aplauz u Areni ili barem jednak od publike najbolje ocijenjenom dječjem filmu "Bumbarovo ljeto".
Sportska biografska drama "Dražen" redatelja Danila Šerbedžije donijela je Zlatnu arenu za najbolju žensku sporednu ulogu Zrinki Cvitešić te Zlatnu arenu za vizualne efekte, a njena je projekcija, nažalost, protekla i u kontekstu svađe oko autorstva između redatelja Šerbedžije i producenta Ljube Zdjelarevića, koji se naknadno na film upisao i kao koredatelj.
U konkurenciji vrlo jakih dokumentaraca, koji su u svojoj ukupnosti dominirali nad igranim filmovima, žiri je ove godine izmislio i novu nagradu – Posebnu Zlatnu arenu za izniman redateljski pristup, koja je pripala Goranu Deviću za izvrsni "Paviljon 6", opservacijski dokumentarac snimljen na punktu za cijepljenje protiv koronavirusa na zagrebačkom Velesajmu.
U kategoriji manjinskih koprodukcija trijumfirala je humorna i topla drama o obitelji Srba protjeranih iz Hrvatske "Kako je ovdje tako zeleno" Nikole Ležaića, kojem je pripala Zlatna arena za najbolji film, Filipu Đuriću za mušku ulogu te Aleksandru Pavloviću za kameru. Nagrade za glavnu žensku i sporednu mušku ulogu u manjinskoj koprodukciji "Među bogovima" dobili su Fereshteh Hosseini i Nikola Ristanovski, a za montažu filma "Dobre djevojke" nagrađen je Vladimir Gojun.
Ove godine nagrađuju se i studentski i regionalni filmovi. Zlatna arena za najbolji film iz regionalnog programa dodijeljena je izrazito zanimljivom filmu "78 dana" redateljice Emilije Gašić, smještenom u vrijeme NATO-ova bombardiranja Srbije 1999., a posebno priznanje pripalo je nježnom "Za danas toliko" redatelja Marka Đorđevića. Najboljim studentskim filmom proglašene su "Grčke marelice" Jana Krevatina, uz posebno priznanje filmu "Fleka" redateljice Sare Alavanić.
Ukupno, bila je ovo vrlo zanimljiva, raznovrsna, angažirana i filmskim programom natprosječno kvalitetna Pula, u kojoj je publika većini filmova dala izuzetno visoke ocjene, pokazujući da hrvatski film usprkos čestim turbulencijama itekako ide naprijed. I baš kao i pulski festival, vraća se onima kojima je namijenjen.
Otvori KEKS Pay
Na Pula ff. Smo mogli vidjeti orgijanje jednoumlja i manjak pluralizma. Pretvorio se u politički poligon jedne kaste. A od Hr filmova nismo ništa vidjeli.