Del Torova verzija kultnog horora "Frankenstein" donosi emotivniji i mračniji pristup romanu Mary Shelley o genijalnom znanstveniku i stvorenju kojemu je njegova čudovišna ambicija udahnula život. U ovoj verziji filma čudovište dobiva vlastiti glas, a njegov odnos s tvorcem pretvara se u moralni i tragični sukob. Njegova dugoočekivana adaptacija priče o Frankensteinu stiže na Netflix 7. studenog nakon ograničenog prikazivanja u kinima koje je započelo 17. listopada.
U glavnim ulogama su Jacob Elordi kao čudovište i Oscar Isaac kao Victor Frankenstein. Ako je suditi prema traileru, u filmu nas čekaju raskošni setovi, gotička atmosfera i upečatljivi vizualni efekti. Zanimljivosti radi, da bi od Elordija napravili čudovište majstorima maske trebalo je na setu deset sati. On više nema zelenu kožu kao u brojnim drugim adaptacijama, ali ima brojne ožiljke uzrokovane eksperimentom njegova tvorca koji su prethodili stvaranju. Ova drastična transformacija zvijezde "Euforije" izazvala je oduševljenje među gledateljima koji su napisali da je ovo najpreciznije čudovište prema onome iz romana.
"Mary Shelley bi obožavala ovu adaptaciju", "Konačno ćemo dobiti Frankensteinovo Čudovište kakvo smo oduvijek zamišljali", "Guillermo je točno znao što radi s ovim filmom", "Već su me samo fotografije nagovorile da pogledam film kad dođe na streaming", komentari su na društvenim mrežama.
Dakle, nakon više od dva desetljeća aktivnog razvoja, filmski projekt koji je Guillermo del Toro nazivao svojim "životnim snom" i "religijom" napokon je ugledao svjetlo dana. Ovaj gotički znanstveno-fantastični ep, s budžetom od 120 milijuna dolara, predstavlja vrhunac redateljeve karijere i najosobniji projekt dosad, film u koji je, kako sam kaže, pretočio sve svoje opsesije, strahove i snove. Anticipacija je bila golema, a prve reakcije potvrđuju da je del Toro stvorio djelo o kojem će se još dugo pričati – vizualno remek-djelo koje je istovremeno proslavljeno i osporavano.
Glavno snimanje, koje je trajalo sedam i pol mjeseci od veljače do rujna 2024., odvijalo se na lokacijama u Torontu, Edinburghu i Glasgowu. Del Toro, poznat po svojoj posvećenosti detaljima i praktičnim efektima, inzistirao je na "staromodnoj izradi", želeći stvarne setove, ručno oslikane rekvizite i opipljivu, opernu ljepotu koju donosi ručni rad. Taj pristup vidljiv je u svakom kadru.
U glumačkoj postavi dogodile su se ključne izmjene; nakon što je Andrew Garfield morao odustati zbog drugih obveza, ulogu Čudovišta preuzeo je Jacob Elordi. To je pred redatelja stavilo golem izazov: devet mjeseci dizajniranja izgleda stvorenja za Garfielda moralo je biti odbačeno, a novi dizajn za znatno višeg Elordija stvoren je u samo devet tjedana. Uz Elordija, zvjezdanu postavu čine Oscar Isaac kao arogantni znanstvenik Victor Frankenstein, Mia Goth kao njegova tragična ljubav Elizabeth te Christoph Waltz i Charles Dance.
Ono što del Torovog "Frankensteina" izdvaja od nebrojenih prethodnih adaptacija jest njegov duboko emotivni i tematski pristup. Redatelj je jasno naglasio da ovo nije horor, već "nevjerojatno emotivna priča" o odnosu oca i sina, o posljedicama roditeljskog napuštanja i zlostavljanja. Priča je, kako ju je opisao Oscar Isaac, "vrlo europska, ali ispričana kroz latinoameričku, meksičku, katoličku perspektivu", prožeta strašću i katoličkom simbolikom, gdje je sam čin stvaranja prikazan kao "ironično obrnuto raspeće". Čudovište u ovoj verziji nije sklop trulih dijelova, već anatomski savršeno, nevino biće čije nasilje proizlazi iz boli i bijesa zbog brutalnosti svijeta i zanemarivanja vlastitog stvoritelja. Film se tako fokusira na "lanac boli" koji se prenosi s očeva na sinove, istražujući tko je zapravo pravo čudovište u priči o stvaranju i odbačenosti.
Prve kritike s festivala u Veneciji, gdje je film ispraćen trinaestominutnim ovacijama, i Toronta donijele su gotovo jednoglasne pohvale za dva ključna aspekta: vizualnu raskoš i izvedbu Jacoba Elordija. Kritičari su film opisali kao "epsko pripovijedanje neuobičajene ljepote, osjećaja i umjetnosti" te "trijumf spektakla". Rad direktora fotografije Dana Laustsena, scenografkinje Tamare Deverell i skladatelja Alexandrea Desplata nazvan je "senzornim užitkom". Ipak, srce i duša filma, prema većini, jest Elordi. Njegova izvedba Čudovišta dobila je univerzalno priznanje; opisana je kao "svježa, vitalna i nova", a kritičari su istaknuli kako je upravo on unio ljudskost i dubinu u film koji bi bez njega "možda bio šupalj". Njegova sposobnost da prenese buđenje svijesti, znatiželju i konačnu bol stvorenja bez mnogo dijaloga okarakterizirana je kao maestralna.
Ipak, unatoč tehničkoj superiornosti i snazi središnje izvedbe, film nije izbjegao kritike. Mnogi su recenzenti istaknuli da je djelo, s trajanjem od gotovo dva i pol sata, "preopterećeno", "nezgrapno" i da pati od problema s tempom. Časopis Variety navodi da je projekt toliko dugo sazrijevao da je na kraju stigao "pretrpan", dok su drugi kritizirali scenarij kao povremeno "nespretan" i "previše izravan", s dijalozima koji potkopavaju tiše i suptilnije trenutke.
U konačnici, "Frankenstein" Guillerma del Tora film je ekstrema – djelo neizmjerne ljepote i strasti koje funkcionira kao najčišća destilacija autorovih snova i noćnih mora. Iako su mišljenja u cjelini podijeljena, neosporno je da se radi o jedinstvenom i hrabrom filmskom pothvatu koji slavi staru školu filmskog zanata i zahtijeva gledanje na velikom platnu.
Otvori KEKS Pay
