Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 52
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
kratka priča

Novogodišnja noć

13.01.2022.
u 12:50

Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora.

Nakon smrti maćehe u ostavinskoj raspravi punoljetnom je L. M. pripao dvosoban stan pokojnice u kojem je živjela prije udaje za njegova oca. Ovaj je dvadesettrogodišnjak, student druge godine Akademije dramske umjetnosti rado boravio u tom stanu. U biblioteci njegove maćehe, profesorice književnosti, nalazio je knjige kojima je oplemenjivao svoj umjetnički senzibilitet, posebice za film, za omiljene autore, Buñuela, Bergmana i Russela. L. M. je odlučio proslaviti useljenje u stan na sam doček Nove godine. Odustao je od prvotne namjere da pozove veće društvo. Uz svoju djevojku samo je pozvao dobrog prijatelja, studenta prava, s njegovom odabranicom. Na Silvestrovo djevojka L. M. uz ispriku je morala odustati od slavlja zbog iznenadnih zdravstvenih problema u obitelji. L. M. je pozvao njezinu prijateljicu, studenticu Muzičke akademije, prema kojoj je gajio skrivene simpatije. U ulozi domaćina ponosni vlasnik stana priredio je bogatu novogodišnju trpezu. Nenavikloj na alkohol, prijateljevoj je djevojci nakon izvjesnog vremena pozlilo. Uz ispriku je odlučila taksijem otići kući. L. M. je pio crno vino, kako ga je zvao “Bacusova krv”. “Ostao je samo jedan sat do Nove godine!” uzviknuo je domaćin i dodao: “Moj redateljski osjećaj govori mi kako bi trebalo nečim zabilježiti ovu našu zajedničku večer, zato, ako se slažete, ponudio bih vam dvije uloge u jednoj spontanoj priči koju bih zabilježio kamerom.” Njegov prijatelj, podignuvši čašu vina, gledajući u djevojku reče: “Ako mlada dama prihvati poziv, rado ću joj biti partner.”

Na iznenađenje dvojice prijatelja djevojka je odgovorila dvosmisleno osmjehnuvši se: “Ako treba, za potrebe scenarija spremna sam stati i naga pred kameru.” Zadovoljan tako brzim pristankom, L. M. hitro je ustao i izvadio kameru iz jedne crne komode: “Želim snimiti kratki spontani film na način da se radnja odvija po iznenadnoj ideji ili instinktu, bez unaprijed razrađene scene, zato morate brzo reagirati i ne tražiti racionalne razloge za ono što budem tražio od vas.” Zatim je pružio djevojci ruku pokazavši joj da se popne na stol. Kazao joj je da raširi noge onoliko koliko je potrebno da se novogodišnja voćna torta, od koje je ostalo više od polovice, nađe između njezinih elegantnih crnih cipela s visokim potpeticama. Zamolio ju je da spusti gornji dio svilene haljine i skine grudnjak. Dva su prijatelja bila iznenađena s kolikom je erotskom rafiniranošću u pokretima učinila ono što se od nje tražilo. Sa sredine prostranog stola prekrivenog tamnocrvenim stolnjakom, među zdjelom punom voća, pladnjevima s kolačima, tanjurima, srebrninom, čašama vina, prema lusteru se dizalo poluobnaženo tijelo mlade žene. Svojim skladnim oblinama, lijepim grudima, bradavicama probodenim pirsinzima s bolnim odbljescima metala, to je tijelo sličilo na neko priviđenje, na živi kip alegorije plodnosti.

Ne rekavši ništa, djevojka je samoinicijativno podigla donji, široki dio haljine, zataknuvši ga za tanki pojas zlatne kopče u obliku zmijske glave. Prijatelj, iako pripit, zaneseno je gledao u svoju glumačku partnericu. L. M. je zatražio da djevojka ispruži ruke i uhvati se za luster. Zatim je rekao prijatelju da djevojci skine cipele, što je on i učinio s nevjerojatnom finoćom. L. M. je obilazio oko stola snimajući i istovremeno uzbuđeno dajući uputstva što i kako trebaju nastaviti raditi. Kadrirajući scenu iz kuta sobe, doviknuo je djevojci da počne gaziti po torti. Stopala bosih nogu gnječila su meku ljepljivu masu slastice ujednačenim sporim pokretima. Potom ih je pružala prema poluotvorenim, pohotnim ustima nagnutog prijatelja, čija je glava, kao da je odsječena, bradom dodirivala rub stola. L. M. je bio oduševljen tim neočekivanim bizarnim detaljem. Dok su joj dugi valoviti pramenovi crne kose padali na grudi, L. M. se kamerom polako kretao uz njezino tijelo, od napetog struka prema grudima, zaronivši objektivom kroz gustu kosu, da bi se nastavivši linijom ispružene lijeve ruke koja se držala za luster taj dugi kadar ugasio u blještavom svjetlu žarulje. Oduševljen snimljenim, protagoniste svoje vizualne noćne priče, koji su se uživjeli u svoje uloge, odveo je u spavaću sobu. Hitrim pokretima razmaknuo je deku s kreveta i zatražio od para da što je moguće uvjerljivije fingira silovanje. Dok su akteri zauzimali poze na krevetu, L. M. je brzo dodao nož prijatelju kojim bi trebao zaprijetiti žrtvi. Kao da je već doživjela mučno iskustvo silovanja, djevojka je uvjerljivo hinila nemoćnu ženu.

Uz zvukove glazbe sa zvučnika u kojima su se gubili krici silovane, odgurivala je rukama napasnika, okretala žestoko glavu lijevo-desno da su se preko njezinog lica i jastuka rasipali pramenovi kose. Prsni koš joj se snažno nadimao, a raširena su se bedra nemoćno opirala animalnoj snazi napasnikovog tijela koje ju je sve više pritiskalo. L. M. je bio toliko uzbuđen da je nadnoseći se nad parom uzvikivao: “Bravo, bravo, tako nastavite...”. U toj glumljenoj brutalnoj sceni silovanja djevojka je polako gubila snagu. Prepuštala se napasniku. Otpori su bili nemoćniji, tijelo opuštenije, krici slabiji. L. M. je podigavši obje ruke u zrak zadovoljno uzviknuo: “Svršeno je. Odlično urađeno. Idemo popiti konjak.” Uživljen u ulogu silovatelja, prijatelj se sporo izvlačio između djevojčinih nogu. L. M. je sjedio za stolom u dnevnoj sobi i uzbuđen pregledavao snimljeni materijal. Djevojka je i dalje nepomično ležala. Kad joj je silovatelj uz šaljive riječi razmakao kosu s lica, gledale su ga netremice lijepe smeđe oči mrtvog pogleda. Poluotvorena usta bila su nijema. S grčem u grlu vratio se u dnevnu sobu. L. M. je trkom prišao postelji. Stajao je nepomično kao ukočen. Gledao je u djevojčino nepomično lice na kojem su sijevali i nestajali kratkotrajni bljesci novogodišnjeg vatrometa. Skupio je raširena bedra djevojke i njeno beživotno tijelo pokrio dekom koju je podigao s poda. Kad je krenuo prema prijatelju, ovaj je odjeven stajao na vratima stana. Odlazeći, drhtavim glasom mu je rekao: “Ubojico.” Kad se prijatelj vratio s policijom, vrata stana bila su otključana. Svečani stol u dnevnoj sobi bio je pomaknut prema prozoru. Tijelo L. M. visjelo je obješeno o štrik privezan za svjetleći luster. U kutu sobe na podu šokirana djevojka sjedila je i plakala.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije