Dida David istinski je gospodin. Ruke su mu savršeno meke, nokti uredno podrezani i čisti. Ošišan je slojevito i stepenasto, šiške su duže i počešljane na stranu. Lice mu je blago uz tek pokoju boru. Brada i brkovi obrijani su prije jedanaest sati, njegovani losionom sofisticiranog mirisa. Polako jede. Nosi kariranu košulju, plave hlače dužine 34/32 i svijetli sako. U unutarnjem džepu krem-blejzera od sintetičkog materijala skriven je češalj s gustim zupcima za hitan popravak frizure u rujanskim večerima. Vanjski džep skriva pamučnu bijelo-plavu maramicu.
Gurman je i posebno uživa u slatkome okusu. Voli kolač od lisnatog tijesta s kremom od tučenih jaja po recepturi albanskog slastičara. Misli da koristi najposebniju aromu vanilije. Uz to rado naručuje veliku kavu s mlijekom. Običaj je da uz kavu dobije dva paketića rafiniranog šećera, što nije dovoljno. Nakon trideset grama probavljivog ugljikohidrata, odnosno šest ravnih čajnih žličica, kava je po njegovu ukusu. Sporo jede i misli da ga žene zbog toga vole. Često napomene, uz vragolast osmijeh, kako je bolje svašta pojesti nego svašta reći. Dok jede, ruke su mu prislonjene uz tijelo i laktovima ne dodiruje stol. Zalogaji su mali, salveta stoji na krilu. Ne govori punih usta. Pogled mu je na tanjuru.
Moglo bi vas prevariti i navesti na pomisao da je svojih osamdeset godina proveo u bečkim kavanama, u muškom salonu uz dnevne novine sjedeći satima u udobnom baršunastom naslonjaču ispod srebrnog ogledala. Red i profinjenost nikako ne odaju dijete Imotske krajine. Majka Iva, sedam sinova i Mila, jedina kći. Kamena kuća, soba za sve i ledene zime ruralnog, tvrdog kraja.
Danas dida David ima desetak pari moderne, udobne, kožne obuće. Kao dijete dobio bi cipele na sajmu, jednom godišnje. Ako bi šutnuo kamen na cesti do škole, snažno, desnom nogom, da dokaže bratu kako može dalje dobaciti, hodao bi dvanaest mjeseci s rašivenim šavom – šutke. Na tvrdoj stijeni Kamenmosta jedino toplo je tijelo zmije, govori. Suncem okupan suhozid i najotrovnija ljutica s roščićem. Od života u surovu, siromašnom kraju samo ga rođenje na pustari grofa Eltza povezuje s naglaskom na urednost i otmjenost. Ocu Joki Slavonija nije bila ugodna i vraćen je Drumu.
"Mare, nemoj ljudima prljat'!", govori dok baki curi zaleđeni šećer s okusom lješnjaka. Staklena zdjelica u obliku uskog cvijeta nije dovoljno velika da zadrži polutekuću mliječnu mješavinu. Pokazuje mrlje na smeđem stolu slastičarnice, drhtavom rukom, vidno uznemiren. Pogled bježi prema vratima. Uglađen i dostojanstven, ne prihvaća neopreznost i nemoć koju donose godine daleko iza rođenja.
David je otmjen. U skromnom ugostiteljskom objektu koji nudi domaće slastice poštuje osoblje; elegantno odjeven pokazuje zahvalnost. Ljuti se na baku i ne prihvaća njezinu nespretnost. Uredan je i zahvalan gost, kao takav pokazuje čast. U zaleđu Biokova toplina nije jeftina. Pogodba traži šutnju i čistoću. On je uglađen i ljuti se na nesmotrenost. Mrlje na stolu. Želi da se očisti. Ne mrlja. Vrijeme.
Dostojanstvo se mora othrvati ljepljivom slatkom tragu na stolu seoske kavane.
Otvori KEKS Pay
