“U noći se digao vjetar i odnio nam planove”, riječi su koje stoje u uvodu dugometražnog dokumentarnog filma "Muzej revolucije", referirajući se na plan iz 1961. za izgradnju velikog muzeja u Beogradu u čast socijalističkoj Jugoslaviji, koji je trebao “čuvati istinu” o jugoslavenskom narodu. No plan nikada nije napredovao dalje od izgradnje podruma. Zapušteni prostor danas priča sasvim drugačiju priču od one koju su zamislili njezini inicijatori prije 60 godina. U vlažnoj, mračnoj zgradi žive izopćenici društva preoblikovanog kapitalizmom.
Zdanje koje je trebalo slaviti jednu ideologiju pretvorilo se u znamen njenog nestanka, ali i metaforu onog što je uslijedilo. Podrum nikad sagrađene zgrade, koju je projektirao zagrebački arhitekt Vjekoslav Richter, danas je naseljen klošarima, skvoterima i ekstremnom tranzicijskom sirotinjom. Film se fokusira na djevojčicu koja s majkom zarađuje čisteći prozore automobila na križanjima. U ostacima ovog napuštenog utopijskog projekta nastaje prijateljstvo između sedmogodišnje djevojčice i jedne starice. Na rubu grada koji se transformira tri žene nalaze utočište jedna u drugoj...
Nagrađivani dokumentarac: U ostacima utopijskog projekta nastaje prijateljstvo djevojčice i starice
Nastao u produkciji zagrebačkog Restarta i koprodukciji kuća iz Srbije i Češke te uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, "Muzej Revolucije" sofisticiran je, senzibilan i vizualno vrlo jak autorski dokumentarac, autora Srđana Keče, što je prepoznala i publika i struka
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.