Film "Bijeg iz Alcatraza" iz 1979. godine, temeljen na istoimenoj knjizi J. Campbella Brucea, uvlači nas u hladne i vlažne zidine najčuvanijeg zatvora na svijetu, mjesta s kojeg, navodno, nitko nikada nije pobjegao.
Radnja prati istinitu priču o Franku Morrisu, genijalnom pljačkašu banaka s dugom poviješću bjegova, kojeg je maestralno utjelovio Clint Eastwood. Nakon što ga prebace u zloglasni zatvor usred zaljeva San Francisca, upravitelj (Patrick McGoohan) ga dočekuje s hladnim upozorenjem da je svaki pokušaj bijega uzaludan, no za čovjeka poput Morrisa, takve riječi nisu prijetnja, već izazov. Njegov briljantni um odmah počinje skenirati svaku pukotinu u sustavu, tražeći nemoguće - izlaz.do
Ono što slijedi je majstorski prikaz strpljenja, inteligencije i nevjerojatne snalažljivosti. Morris okuplja malu ekipu, braću Johna i Clarencea Anglina (Fred Ward i Jack Thibeau) te nervoznog Charleya Buttsa (Larry Hankin), i zajedno kreću u realizaciju plana koji se i danas čini gotovo nevjerojatnim. Mjesecima su, koristeći naoštrene žlice i improviziranu bušilicu, strpljivo kopali rupe u trošnim zidovima svojih ćelija. Kako bi zavarali noćne čuvare tijekom svojih izbivanja, od sapuna, toaletnog papira i prave kose iz zatvorske brijačnice izradili su jezivo realistične lažne glave koje su ostavljali u svojim krevetima. Njihov plan uključivao je i izradu prsluka za spašavanje te gumenog splava od više od 50 ukradenih kabanica, inspirirani člankom koji su pronašli u časopisu Popular Mechanics.
Atmosfera filma velikim je dijelom duguje činjenici da je sniman na autentičnoj lokaciji, u napuštenom zatvoru na otoku Alcatrazu. Redatelj Don Siegel inzistirao je na realizmu, zbog čega su glumci i filmska ekipa iskusili stvarne, negostoljubive uvjete na otoku - hladnoću, vjetar i vlagu. Zanimljivo je da su se tijekom snimanja, koje se uglavnom odvijalo noću, na otoku i dalje održavale turističke ture. Clint Eastwood, koji je u vrijeme snimanja imao 48 godina, čak 13 više od pravog Morrisa, zajedno s Wardom i Thibeauom sam je izvodio opasne scene penjanja po zidinama, bez pomoći kaskadera, što je dodatno pridonijelo sirovoj autentičnosti filma. Ovaj film, smatran jednim od najboljih zatvorskih filmova ikad snimljenih, bio je ujedno i peta i posljednja suradnja legendarnog dvojca Eastwood-Siegel, koji su svijetu podarili i klasik "Prljavi Harry".
Iako je priča usredotočena na bijeg, snaga filma leži i u tihim, sporednim likovima koji oslikavaju psihološku okrutnost zatvorskog sustava. Lik Doca (Roberts Blossom), zatvorenika koji pronalazi utjehu u slikanju i uzgoju cvijeća, a koji si u očaju sjekirom odsiječe prste nakon što mu upravitelj oduzme tu jedinu radost, snažan je prikaz slamanja ljudskog duha. Iako se taj specifičan događaj nije dogodio tijekom bijega 1962., temelji se na istinitom činu drugog zatvorenika godinama ranije. Kroz takve detalje, film nadilazi žanr običnog trilera i postaje moćna studija o ljudskoj potrebi za slobodom i smislom u najbezizlaznijim okolnostima.
Nakon premijere, "Bijeg iz Alcatraza" postigao je velik uspjeh kod publike i kritike. Slavni kritičar Roger Ebert nazvao ga je "majstorskim djelom pripovijedanja", a i danas, gotovo pola stoljeća kasnije, njegov status kultnog klasika ne jenjava. Gledatelji ga i dalje opisuju kao remek-djelo koje nikad ne stari, a njegova napetost i minimalistički pristup drže vas prikovanima za ekran do samog kraja.
Ono što najviše pridonosi mitskom statusu filma jest njegov otvoreni kraj, koji vjerno preslikava stvarnost. Frank Morris i braća Anglin nikada nisu pronađeni. Jesu li uspjeli preživjeti ledene vode zaljeva i započeti novi život pod drugim identitetima, ili ih je more progutalo? Ta misterija ostaje neriješena do danas, ostavljajući svakom gledatelju da sam donese zaključak. Upravo ta neizvjesnost, u kombinaciji s besprijekornom režijom i legendarnom Eastwoodovom izvedbom, čini "Bijeg iz Alcatraza" filmom koji se ne zaboravlja i kojem se uvijek vrijedi vratiti.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
