Najbolji mjuzikl i režija najboljeg mjuzikla na svečanoj dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta svedeni su na samo dvije nominacije? I nikome ništa! Iako su tjedan dana prije za ta nagrade bile nominirane tri predstave i tri redatelja. Nagrade su dodijeljene, zahvale izrečene, a najnovija, 33. po redu, dodjela samo je iznova dokazala da s toj cehovskoj nagradi treba ozbiljna obnova. Obnova je ključna riječ za ono što se dogodilo u ponedjeljak navečer.
Naime, kada su objavljene nominacije, sve se činilo regularnim i u kategoriji nagrada za mjuzikl, koje se, usput budi rečeno, dodjeljuju bijenalno. Među predstavama koje je žiri istaknuo kao najbolje od svega što su vidjeli bio je i mjuzikl “Spli’ski akvarel” u režiji Krešimira Dolenčića, Hrvatskog narodnog kazališta Split, dok je Dolenčić bio nominiran i za najbolju režiju.
Riječ je o predstavi koja je na sceni splitskog kazališta samo obnovljena, nakon što se novo vodstvo kazališta, predvođeno intendantom Vickom Bilandžićem, odlučilo vratiti provjerenim hitovima. Ta predstava uvijek je hit, što u Splitu, što na svakom gostovanju, ali sada se izvodi u istoj režiji, istim kostimima i na istoj scenografiji kao i prije sedamnaest godina, kada je premijerno izvedena 14. studenoga 2008. Štoviše, njezinu kvalitetu već je potvrdila i Nagrada hrvatskog glumišta, jer je baš taj “Spli’ski akvarel” za sezonu 2009./2010. obilato nagrađen. Dobio je nagradu za najbolji mjuzikl, Dolenčić je dobio nagradu za najbolju režiju mjuzikla, a glumac Goran Marković nagradu za najboljeg mladog glumca u mjuziklima.
Kada se vratimo u sadašnjost, jasno je da je upravo Dolenčić izgubio živce zbog nominacije koja dovodi u pitanje ne smo njegov rad već i zdrav razum. U konačnici on je uspio povući svoje ime sa svečane dodjele, ali slučaj ostavlja dubok i gorak trag na neke od nagrađenih, koji su se u tome našli ni krivi ni dužni. Najgore je prošla Zorana Kačić Čatipović koja je osvojila Nagradu za najbolju žensku ulogu u mjuziklu i to za ulogu Perine Rapetinove. Naravno, tu je ulogu 2008. pjevala Jelena Bosančić, što znači da je ova glumica nagrađena za zdušno i pošteno odrađen posao, ali nakon ove blamaže, koja se mogla izbjeći, mirno ne mogu spavati Kazalište Komedija čiji je mjuzikl “Six” odnio nagradu za najbolji mjuzikl ni Igor Barberić koji je nagrađen za režiju istog.
No, kako se to uopće moglo dogoditi? Očito je Nagrada hrvatskog glumišta nagrada o kojoj nitko više ne brine. U našim kazalištima također vrijedi opće hrvatsko pravilo: “prije mene potop”, pa tako život i uspjeh mnogi počinju brojati tek dolaskom novog čovjeka na rukovodeće mjesto u kazalištu. Naime, jedino tako je moguće objasniti kako je uopće nominiran star – i već nagrađen – naslov. Na taj se problem samo nadovezuju problemi u Hrvatskom društvu dramskih umjetnosti, jer ondje očito ne postoji osoba koja bi vodila brigu o nagradi, nominacijama i žiriju.
Greške se uvijek mogu dogoditi, ali HDDU je trebao u trenutku kada ih je Krešimir Dolenčić obavijestio o tome što se dogodilo sa “Spli’skim akvarelom” biti pošten i transparentan. Da su se obratili javnosti, objasnili što se dogodilo, a ne sve jednostavno gurnuli pod tepih, nitko ne bi imao razloga sumnjati u to što je uopće žiri za mjuzikl zapisao u svojim kovertama. Ovo olako odrađeno saniranje štete bacilo je sjenu na tri žene – predsjednica žirija za ovaj dio nagrada bila je Vlatka Oršanić, a uz nju su radile i Hana Breko Kustura i Ivana Kocelj, koje u konačnici zaista ne moraju znati što je bilo.
Dugo se upozorava da hrvatsko kazalište više nije ono što je bilo prije više od tri desetljeća kada su dodijeljene prve Nagrade hrvatskog glumišta, ali osim nekih kozmetičkih poteza ništa nije napravljeno. Neka su kazališta počela razmišljati i o alternativnoj nagradi, ali u maloj zemlji kao što je to naša, s ograničenim brojem novih predstava (upravo kategorija mjuzikla najbolji je dokaz tome) bila bi to još jedna u nizu podjela na “naše” i “vaše”. Nakon ovog solomonskog rješenja ostaje tek razočaranje zbog sjene koja je bačena na cijelu nagradu i sve laureate. Tim više jer su se one najvažnije nagrade, za životno djelo, našle u rukama dvije izuzetne umjetnice. Za svoj nemjerljiv doprinos drami nagrađena je Branka Cvitković, a za balet Almira Osmanović. Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju dramsku predstavu u cjelini dobile su “Drvene ptice” Lidije Deduš u režiji Ivana Plazibata, koji je osvojio i nagradu za najbolju režiju u kojoj je ovoj režiji predstave nastale u koprodukciji HNK Varaždin i HNK Zagrebu, dodana i režija “Vještice iz Salema” u HNK Osijek.
Najbolji balet je “Hamlet” HNK Zagreb u režiji i koreografiji Lea Mujića, koji je osvojio i nagradu za najbolju koreografiju. Nagrada za najbolji novi praizvedeni dramski tekst otišla je u ruke Arterarija za “Kućica za pse” Marija Mažića, Romana Nikolića i Dorotee Šušak. Ova se predstava nakon objave nominacija činila apsolutnim kazališnim pobjednikom sezone 2024./2025. jer je imala čak sedam nominacija, ali u konačnici osim spomenute nagrade, osvojila je još i Nagradu za najboljeg sporednog glumca koja je pripala Dušku Gojiću.
Nagradu za najbolju žensku ulogu u drami dobila je Dijana Vidušin za “Ljudski glas” Jeana Cocteaua u režiji Juga Đorđevića i produkciji Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, a onu za najbolju mušku ulogu Vedran Mlikota za ulogu Slavka u Kerempuhovoj predstavi “Otac, Kći i Duh Sveti” Mate Matišića, u režiji Janusza Kice. Sunčana Zelenika Konjević dobila je Nagradu za najbolju sporednu žensku ulogu, dok su od mladih glumaca do 28 godina nagrađeni Vanja Čiča za ulogu Snahe u predstavi “Prst” Doruntine Bashe u režiji Anice Tomić i Tarik Žižak za ulogu Bekima u predstavi “Nigdje, niotkuda” Bekima Sejranovića i Gorana Vojnovića u režiji Ivice Buljana. Najbolja predstava za djecu je “Misto di raste Lavandulilili” Vanje Jovanovića i Patrika Gregureca u režiji Vanje Jovanovića, Kazališta lutaka Zadar.