Meni se za cijeli život usjekla epizoda kad me gospar Mato Baković kao desetogodišnjeg dječaka pozvao da radim jednu malu ulogu u Gavellinoj predstavi. Meni je to bila strašno velika čast. Gavella, to je zvučalo kao Bog. Ja nisam trebao dolaziti na čitaće probe, nego tek na Gradac, na prve aranžirke u prostoru. Ali sjeo bih tamo odmah pored ulaza u ogromnoj dvorani muzičke škole. Sve su stolice bile uza zid. Ja bih sjeo na prvu stolicu kod vrata, a tamo za ogromnim stolom cijela ekipa na čelu s doktorom Gavellom, doktorom Bratoljubom Klaićem, Mišom Martinovićem, sve glumačke i dramaturške veličine. I ja dolazim svako jutro i sjedam na tu stolicu i napinjem uši da čujem što oni govore. I jednoga dana Gavella me uočio. Jedno dijete dolazi i sjedi. I on me prstom zove. Prepao sam se koga on zove, ali iza mene je samo zid, nema nikoga drugog. I ja priđem, a oni tamo čitaju jednu rečenicu iz Držićeve “Hekube” i on kaže: “Ajde, mali, ti ponovi”. I ja ponovim. I odjedanput on njima kaže: “E, tako”, kaže on glumcima, “tako buš govoril kak je mali rekel.” I posjedne me pored sebe. I tako svaki put kad se Čale, Klaić, Miše Martinović i on nisu mogli složiti oko nekog akcenta. Gavella je strašno pazio na jezik. Rekao bi: “Ajde, mali, ti” i ja bih to izgovorio. Ja sam bio kao neki njegov jezični asistent za autentični govor koji je presuđivao svaku situaciju među ovim velikim autoritetima. I tako se nastavilo kad smo došli na Gradac. Kad nešto ne bi bio štimalo, on bi rekao: “Mali, kako bi ti to izrežirao?”, i ja bih bubnuo kako mi se činilo, i onda bi on vikao, a mladi Juvančić trčao okolo i režirao po njegovim uputama. “Juvančiću, čuješ li kak je mali rekel? To tako bute delali.” I cijelo vrijeme tako.
Matko Sršen
Mnogi moderni redatelji svakodnevno masakriraju dramska djela, bilo što suvislo i pametno postalo je nepoželjno
Nagrađivani pisac i kazališni redatelj objavio je u izdanju Sandorfa roman “Rokaška kraljevina”, koji je dobio sjajne kritike i uspoređen je s dječjim klasicima poput “Junaka Pavlove ulice” i “Družine Sinjeg galeba”. Rokaška kraljevina je dječja država u kojoj mali Rokaši ratuju s velikim cajima, pripadnicima Narodne milicije. No Caji nisu jedini politički moment koji se provlači kroz roman. Ima tu i ustaša i partizana i domobrana…
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
