U prvom desetljeću poslije pojave Žutog dječaka nastao je niz popularnih strip-junaka koji će nadživjeti svog prethodnika. Prvi su bili The Katzejammer Kids, koje je 12. prosinca 1896. stvorio Rudolph Dirks na zahtjev Rudolpha Blocka, urednika Hearstova Journala. Njegova je ideja bila da se svojevrsna adaptacija Maxa i Moritza, izvornog djela Wilhelma Buscha, pretvori u seriju. Šesnaest godina poslije Dirks je prešao u Pulitzerov World i onamo prenio svoj strip. Hearst je u sudskom procesu dobio pravo na naslov stripa, dok je Dirksu ostala mogućnost da u novom listu nastavi objavljivati svoj strip pod drugim nazivom. Tako je Journal, s novim crtačem Haroldom Knerrom, nastavio objavljivati "The Katzenjammer Kids", dok su u Worldu, s Dirksom kao autorom, nastavili izlaziti kao "Hans and Fritz" a tijekom Prvog svjetskog rata preimenovani su u "The Captain and the Kids". Kod nas je strip objavljivan u obje verzije, ali uvijek naslovljen kao "Bim i Bum". Tada vrlo popularnim stripom "Happy Hooligan" Frederica B. Oppera iz 1899. zaokružena je rana povijest stripa i počinje njegova prva velika era.
Godine 1910. pojavljuje se još jedno remek-djelo stripa. George Herriman crta strip "Krazy Kat" (Luda maca), djelo koje mnogi poklonici svrstavaju u sam vrh stripovskih ostvarenja. Herrimanov svijet vrlo je jednostavan: mačak kojega beskonačno terorizira miš, policajac koji u sve to pokušava unijeti malo reda (i to mu, naravno, ne uspijeva baš uvijek), pas, još jedan mačak i druga životinjska menažerija s ljudskim osobinama. Za neodoljivu dopadljivost ovog stripa ponajviše je zaslužan Herrimanov originalni, avangardni, često nadrealistički crtež.
"Bringing up Father" (u nas poznat kao Obitelj Tarana) Georgea MacManusa iz 1912. godine jest strip komike i zabave, građen na gegovima, kalamburima i nesporazumima svojstvenim novom društvu koje se rađalo u Americi. To je satirička serija o američkom građanskom sloju, koji se naglo obogatio te nastoji zauzeti poziciju i steći ugled u klasi kojoj ne pripada, iz čega nastaju brojne smiješne zavrzlame i situacije. Konkretno: siromašan Irac preko noći postaje bogataš pa, prema tome, i pripadnik drugog, tuđeg, svijeta. Međutim, on ne prestaje osjećati nostalgiju za svojim drugovima iz birtija i ćumeza, gdje se može raspojasati i popiti koju kriglu piva više kao u "starim dobrim vremenima". Dok on i dalje smatra da tako žive "pravi ljudi", njegova supruga i kćer su nešto drugo: one žele izbrisati prošlost, postići socijalni prestiž više klase. Njihovi sukobi i nesporazumi osnovni su motiv stripa i izvor urnebesne komike. Prevođen na niz jezika, "Obitelj Tarana" prvi je američki strip koji je pratila i međunarodna publika.
Sve masovnija pojava stripa u novinstvu i potreba njegova pravilnog distribuiranja i prodaje imperativno su postavili zahtjev za formiranjem posredničkih agencija/sindikata, koji će ispunjavati sve prohtjeve novog medija s milijunskim čitateljstvom. Već 1912. na tom je polju dominiralo nekoliko agencija: Hearstov International News Service, poslije preimenovan u King Features Syndicate, a zatim United Features, Bell, NEA i druge. Ubrzo su te agencije izrasle u najveće nakladničke kuće u svijetu.
Cilj im je bio osigurati istodobno objavljivanje nekog stripa u velikom broju listova što je bilo iznad mogućnosti pojedinog autora. Agencije su autoru, za njegove kreativne usluge, osiguravale stalnu, u slučaju uspješnice i popriličnu financijsku naknadu. Uz to štitile su i autorska prava. Sindikati su shvatili nove potrebe tržišta i u tom pravcu usmjeravali strip. Kako su novine bile obiteljsko štivo namijenjeno odraslima, ali i djeci i omladini, poželjno je bilo da stripovi budu privlačni za sve njih. Godine između 1907. i 1929. predstavljale su razdoblje prvih kristalizacija u američkom stripu, kada su postali vidljivi osnovni obrisi glavnih vrsta: bračni život, dječje vragolije, djevojački snovi, geg komedije. Među ostalim novostima pojavljuje se, dakle, potreba i za novim stripom koji bi se bavio životom prosječne obitelji i s kojim bi se mogli poistovjetiti čitatelji svih uzrasta.
Tako dolazimo do pojave tzv. obiteljskog stripa, čiji su se začeci već nazirali u "Obitelji Tarana". Kod nas malo ili nikako poznati strip "The Gumps" (Gampovi), autora Sydneyja Smitha iz 1917, uskoro dostiže milijunsku nakladu, a svom autoru donosi dugogodišnje ugovore i, za strip u to vrijeme, nevjerojatnu nagradu – sto pedeset tisuća dolara. Za njim slijede "Gasoline Alley", "Toots and Casper", "The Nebbs", "Bungle Family" i niz sličnih.
Treća vrsta (uz geg i obiteljski strip), strip o djevojkama, nastaje u godinama poslije Prvoga svjetskog rata, u vrijeme nagle emancipacije žena. To je razdoblje sve masovnijeg zapošljavanja žena, njihovog ulaska na sveučilišta, prava glasa i njihove sve veće društvene afirmacije. Rezultat takva trenda su stripovi "Polly and Her Pals", "Tillie the Toiler", "Winnie Winkle" (kad se glavna junakinja uda, to postaje obiteljski strip), "Dixie Dugan" i drugi.
U prvim desetljećima svoje povijesti strip je urastao u svakodnevni život. Umjesto da čitateljima nameće svoj ili neki globalni pogled na svijet, strip-autor je radije nastojao svijet predstaviti publici na poznat i prisan način. Stripovi razdoblja su pohvala življenju prosječnog čovjeka i njegovoj, najčešće mehaničkoj egzistenciji. Upravo zbog toga, njihov je sadržaj godinama bio pod pritiskom nemilosrdne cenzure.
U tom razdoblju stripovi se šire i postaju sve popularniji u Ujedinjenom Kraljevstvu, Italiji i Francuskoj. Kod nas, u vrijeme Austro- Ugarskog carstva, stripovi se ne objavljuju i samo pokoji protostrip imamo u satiričkim i ilustriranim magazinima (Zvekan, Koprive, Šišmiš, Ilustrirani list).
Otvori KEKS Pay
