Sedam godina kolumnističkog rada u Večernjem listu omogućilo mi je da iz “prve ruke” pratim razvoj prilično jedinstvene priče. Vjerujem da se malo koje vodeće dnevne novine bilo gdje u svijetu mogu pohvaliti predanošću čitave redakcije da uz svoj postojeći, novinarski posao, izrađuje i ambiciozne dokumentarno-igrane filmove – a posebno time da sami članovi redakcije sudjeluju i kao naratori, izvori-subjekti, glavni glumci i/ili statisti.
Kada sam 2019. godine nazočio premijeri futurističkog dokumentarno-igranog filma “2068.” Roberta Bubala, pomislio sam kako se radi o društveno korisnoj aktivnosti u popularizaciji napretka znanosti i tehnologije koja je neuobičajena za područje jugoistoka Europe, te je svakako treba podržati. Zatim sam, 2022., bio na premijeri slično koncipiranog, no fokusiranijeg dokumentarno-igranog filma vrlo originalne teme - “Žumberački uskoci” Dražena Klarića, glavnog urednika Večernjeg lista. Taj je film u odnosu na “2068.” bio tehnički zahtjevniji, a uključio je još širi tim "večernjakovaca" i njihovih suradnika, te mobilizirao njihove talente, znanja i sposobnosti.
Nakon njega, u 2024. je Robert Bubalo ponovo iznenadio sjajnim, fascinantnim, umnogome šokantnim, međunarodno zanimljivim i vrijednim, a kasnije i nagrađenim dokumentarnim filmom “Hassanovi ratovi”. Taj su film i nagrada u Vukovaru na neki način zaokružili šest godina kontinuiteta kojeg je Večernji list pokazao u svom zanimanju za podršku produkciji dokumentarno-igranih filmova. Pritom su ambicija i kvaliteta konačnog proizvoda, kao i mreža suradnika i prikupljena iskustva stalno rasli, omogućivši da svaki naredni projekt bude sve zapaženiji.
Međutim, ništa me nije moglo pripremiti na “Kralja Tomislava”, čijoj sam pretpremijernoj projekciji krajem travnja 2025. nazočio u društvu autora filma – scenarista i režisera Dražena Klarića, autora glazbe Mateja Meštrovića, te snimatelja Mateja Pavelića. Iako sam tijekom prethodnih šest godina bio upućen u razvoj ovog programa Večernjeg lista i uočio da im projekti postaju sve bolji, u radu na projektu “Kralj Tomislav” ekipa Večernjeg lista i njihovi suradnici uspjeli su u čitavom nizu elemenata napraviti dodatan pomak nabolje i proizvesti - za naše prostore - jedno sasvim neočekivano djelo vrijedno šire pažnje.
Ekipa koja potpisuje “Kralja Tomislava” uspjela je povezati nekoliko vrlo kvalitetnih komponenti ovoga filma u sjajnu cjelinu, koja na inovativan način popularizira hrvatsku povijest srednjeg vijeka, te ključne događaje 10. stoljeća – pobjede Kralja Tomislava u bitkama protiv Bugara i protiv Mađara. Film je dokumentarno-igrani, traje sat vremena, a tijekom svog čitavog trajanja vještim kombiniranjem filmskih tehnika efikasno zadržava zanimljivost, informativnost i napetost središnje priče. Svojim brojnim kvalitetama uspijeva zadržati pažnju gledatelja svih dobi i razina predznanja o povijesti, te bi trebao postati dijelom nastave povijesti u osnovnim i srednjim školama.
Skupilo se u filmu nekoliko elemenata koji su doista, svaki za sebe, iznimno dobri, a uklopljeni u cjelinu čine film znatno boljim. Ekipa vrlo talentiranih entuzijasta uspjela je realizirati ovaj projekt u godini punoj dramatičnih zbivanja u Hrvatskoj i svijetu, koji su svi izazivali veliku pažnju javnosti i značajno opterećivali cijelu redakciju nizom gotovo neprekidnih valova zbivanja.
U čemu je kvaliteta filma “Kralj Tomislav”? Prva snaga ovog filma je kombinacija iznimno vješto napisane središnje priče, koju potpisuje Dražen Klarić, s briljantnom naracijom Dragana Despota i kamerom Mateja Pavelića. Kamera naratora uvijek iznova postavlja i snima u malo poznatim, ali predivnim pejzažima Hrvatske koji su ostali autentični i neokrznuti još od 10. stoljeća. U toj uspjeloj suradnji scenarista, snimatelja i naratora, dobili smo izniman tekst koji teče kroz cijeli film i zadržava pažnju.
Posebna je vrijednost teksta u tome što je razvijen iz vrlo šture povijesne građe i sačuvanih dokaza o Kralju Tomislavu, no uspijeva pričati zanimljivu priču koja teče neprekinuto, te uvlači gledatelje u neko sasvim drugo vrijeme, kada su ljudski životi bili nepojmljivo različiti od današnjih. Uz to, doprinos Dragana Despota je vrlo velik, jer kada god se pojavio u filmu, svojim je glumačkim i naratorskim kvalitetama održavao ritam filma, te prenosio zanimljiv i pitak tekst iznimno autoritativno. Svako je njegovo novo pojavljivanje, zahvaljujući radu snimatelja, izaziva kod gledatelja zanimanje kada će se i gdje u filmu opet pojaviti, koju će nam novu malo poznatu ljepotu Hrvatske predstaviti, te u kojem će smjeru nastaviti središnju priču. Despotovi kadrovi čine iznimno kvalitetnu okosnicu ovog sjajnog filma, ali uz nju postoje i brojne druge kvalitete, koje se tijekom filma isprepliću.
Drugo doista uspjelo obilježje ovoga filma je glazba. Gotovo da ju se moglo spomenuti i prvu, jer ona doista nosi čitav film. Matej Meštrović kreirao je za ovaj film vrhunsku filmsku glazbu, u svjetskim razmjerima. Radi se o kreaciji koja je mogla bez ikakve zadrške biti primijenjena u nekom visokobudžetnom i ambicioznom američkom filmu. Meštrovićeva glazba je izrazito uspješno obogatila ovaj film – ona je originalna, moćna, sjajno prilagođena svim dijelovima filma, te dovoljno raznolika da u svakoj pojedinoj fazi filma uspijeva pojačati zanimanje gledatelja za sadržaj, sugerirajući mu ključne poruke središnje priče.
Treći iznimno uspješan doprinos filmu je onaj snimatelja Mateja Pavelića. Uspio je pronaći nevjerojatno lijepe kadrove Hrvatske koji nisu ni turistički razvikani, a ni poznati većini ljudi. Odabrani su tako da bi mogli izravno prikazati Hrvatsku u razdoblju otprije više od tisuću godina, ili pak, kroz snimke poviješću znatno oštećenih starih zidina, podsjećaju na to razdoblje. Rad snimatelja pomaže da čitav film potiče osjećaj domoljublja, jer teško će koji gledatelj ostati ravnodušan pred ljepotom tih hrvatskih krajolika koji nisu turistički, ali su svakako impozantni, gordi, te očigledno vrlo pažljivo odabrani kako bi prikazali manje poznatu, ali također prelijepu i ponosnu Hrvatsku, koja je došla do izražaja kroz ovaj film.
Četvrta snaga ovog iznimnog filma su povjesničari koji se u njemu pojavljuju kao izvori-subjekti, čiji se brojni komentari sjajno nadovezuju na središnju priču. Među njima, iznimno je uspješan izbor dva ključna inozemna izvora – Jonathana Sheparda sa Sveučilišta Cambridge u Ujedinjenom Kraljevstvu i Ludwiga Steindorffa sa Sveučilišta u Kielu. Oba ova inozemna povjesničara djeluju i govore iznimno zanimljivo, ne samo kao stručnjaci za srednjovjekovnu povijest našeg dijela Europe, već i kao privatne osobe. Autorima filma ova su dva znalca s velikim međunarodnim ugledom iznimno pomogla, jer su iznijela ili potvrdila neke od ključnih poruka priče, čime se film štiti od kritike pretjerane subjektivnosti povezane s našim nacionalnim ponosom.
Uz Sheparda I Steindorffa, sjajan doprinos dali su i domaći povjesničari, među kojima su se istakli profesori Neven Budak, Mario Šlaus, Mario Jareb, Ante Nazor, Josip Bratalić, Hana Brekalo Kustura, Hrvoje Gračanin, Ivan Majnarić, Josip Dukić, i drugi. Svi su oni, svatko svojim zanimljivim osvrtima, pridonijeli da svaki gledatelj aktivno razvija svoje vlastito razumijevanje vremena, načina života, te položaja ljudi koji su tada činili Hrvatsku, a među njima posebno i Kralja Tomislava i njegovih najbližih suradnika.
Puno je još elemenata ovoga filma vrijedno spomena i svake pohvale. Možda je nepravedno o glumi članova redakcije i suradnika Večernjeg lista u igranom dijelu filma govoriti tek na ovom mjestu, s obzirom da se radi o raritetu u svjetskim razmjerima, te njihovoj neočekivanoj glumačkoj virtuoznosti u mnogim prilično zahtjevnim scenama. U sjajnoj izvedbi, počevši od Roberta Bubala u naslovnoj ulozi, pa do Renata Ivanuša, te čitavog niza članova redakcije koji su se sjajno snašli u svojim igranim ulogama, umnogome im pomaže impresivna scenografija i kostimografija u kojoj je sudjelovao čitav niz stručnjaka i muzeja. Glumački talent čitave redakcije, u kombinaciji sa sjajnim scenama i kostimima, a posebno zahtjevne scene srednjovjekovnih bitaka, te okupljanja vodećih ljudi feudalno ustrojene države i crkvenih dužnosnika, iznimno su neočekivan i rijedak uspjeh, a sve te igrane scene dodatno pridonose zanimljivosti i atraktivnosti čitavog filma.
Još jedna vrlo uspjela odluka autora jest organizacija čitavog filma u poglavlja različite tematike. Zahvaljujući takvoj strukturi filma, omogućena je stalna dinamika unutar pojedinih poglavlja i osigurana zanimljivost tijekom čitavog tijeka filma. Na kraju, treba se vratiti i samom autoru ovog projekta, Draženu Klariću, koji je osmislio ovaj projekt, napisao sjajan scenarij i režirao ovaj nevjerojatan film, a o čijem osobnom doprinosu mi je, kao njegovu suradniku i prijatelju, najteže pisati. Međutim, potrebno je istaknuti nekoliko neprijepornih činjenica.
Autor je pokazao viziju da pokrene ovakav niz uspješnih projekata, koji je kulminirao "Kraljem Tomislavom", zatim rijetku snagu okupljanja ljudi na ovako zahtjevnom projektu; izraženo i trajno domoljublje u svim svojim projektima; nevjerojatnu upornost i strpljenje da se projekt realizira u zahtjevnim uvjetima; a uz sve to, golem talent, koji proizlazi još iz njegove ljubavi prema umjetnosti stripa, za odabir vizualno atraktivnih kadrova, znalačko pričanje zanimljive priče, kreiranje zahtjevnog scenarija i režiju, čime je stvorio djelo trajne vrijednosti. Njegova svestranost, talent i kreativni zanos iznijeli su ovaj projekt i obogatili hrvatsku kulturu vrijednim djelom.
Zaključno, riječ je o iznimno uspjelom projektu, koji će tijekom idućih mjeseci, a vjerojatno i godina, tek pokazati koliki će utjecaj imati na razne skupine gledatelja u Hrvatskoj i inozemstvu. Film preporučujem svima koje imalo zanima povijest Hrvatske, kao i razdoblje srednjeg vijeka – preciznije, 10. stoljeća – te položaj i značenje Hrvatske u njemu. Sve čestitke ekipi filma, uz želje da mnoge kvalitete ovoga filma vremenom budu i prikladno nagrađene.
