Stvarnost je često čudnija od fikcije, a životi pisaca koji su nam ostavili neka od najboljih svjetskih književnih djela, ispunjeni skandalima, bizarnim navikama i mračnim tajnama. Neke su od njih odavno prerasle u legendu, ali i postale neodvojiv dio njihove osobne mitologije. Primjerice, Charles Dickens, autor omiljenih klasika poput "Olivera Twista", gajio je morbidnu fascinaciju smrću. Njegov neobičan hobi bio je posjećivanje pariške mrtvačnice, gdje je satima promatrao neidentificirana tijela izložena javnosti. Tvrdio je da ga privlači neobična privlačnost odbojnog, a ta opsjednutost tamnom stranom života vidljiva je u mračnim i realističnim opisima siromaštva i patnje koji prožimaju njegove romane.
Slično tome, granica između ljubavi i morbidnosti bila je tanka u životu autorice "Frankensteina", Mary Shelley. Nakon što je njezin suprug, slavni pjesnik Percy Bysshe Shelley, tragično stradao u brodolomu, njegovo je tijelo kremirano. Međutim, njegovo srce, kaže legenda, jedino nije izgorjelo u plamenu. Mary ga je uzela, zamotala u svilu i čuvala u ladici svog pisaćeg stola sve do svoje smrti, kao vječni podsjetnik na izgubljenu ljubav.
Ništa manje šokantan nije bio ni privatni život Edgara Allana Poea, majstora gotičkog horora, koji je dobio dozvolu za brak sa svojom prvom rođakinjom Virginijom Clemm kada je ona imala samo trinaest godina, a na kraju je i umro pod izuzetno sumnjivim okolnostima nakon višednevnog nestanka.
Ponekad su neobične navike bile ključne za kreativni proces. Kako bi se natjerao da na vrijeme završi "Zvonara crkve Notre-Dame", Victor Hugo je naredio sluzi da mu sakrije svu odjeću. Ostavljen gol, samo s velikim sivim šalom, nije mogao napustiti kuću i bio je prisiljen pisati.
Popis bizarnosti nastavlja se s Hansom Christianom Andersenom, čiji je život bio ispunjen brojnim fobijama. Panično se bojao da će živ izgorjeti u požaru, zbog čega je na svako putovanje nosio dugačko uže kako bi mogao pobjeći kroz prozor. Jednako tako, bojao se da će ga živog pokopati, pa je pored kreveta uvijek ostavljao poruku: "Samo izgledam kao da sam mrtav". Lord Byron, pak, prkosio je pravilima na svoj način. Kada mu na Sveučilištu Cambridge nisu dopustili da u sobi drži psa, iz inata je nabavio pitomog medvjeda. Budući da medvjedi nisu bili spomenuti u pravilniku, uprava mu nije mogla ništa.
Mnogi pisci imali su i specifične rituale. Truman Capote bio je izrazito praznovjeran: nikada nije započinjao ni završavao knjigu petkom i odbijao je boraviti u hotelskim sobama čiji je zbroj brojeva davao trinaest.
Granica između genijalnosti i ekscentričnosti uvijek je bila tanka. Stvoritelj Sherlocka Holmesa, Sir Arthur Conan Doyle, čovjek logike i dedukcije, čvrsto je vjerovao u postojanje vila i spiritualizam. D. H. Lawrence je, pak, vjerovao da mu penjanje po stablima duda bez odjeće potiče maštu. Na kraju, ni život kraljice krimića Agathe Christie nije bio bez misterija, jer 1926. godine nestala je na jedanaest dana, a pronađena je u hotelu pod imenom suprugove ljubavnice, tvrdeći da pati od amnezije.
Otvori KEKS Pay
