Kada je u svibnju 1994. na Filmskom festivalu u Cannesu prikazan drugi film mladog redatelja Quentina Tarantina, malo tko je mogao predvidjeti što će uslijediti. Projekcija je, prema sjećanjima kritičara, bila zakazana za loš termin u rano jutro, no reakcija publike bila je nevjerojatna. Film nazvan "Pulp Fiction", odnosno "Pakleni šund" osvojio je Zlatnu palmu, najprestižniju nagradu festivala, ali i postao instantni kulturni fenomen koji je promijenio pravila igre za nezavisni film i redefinirao "cool" za čitavu jednu generaciju. Bio je to dašak svježine u ustajalom holivudskom zraku, djelo koje je prštalo crnim humorom i originalnošću. Trideset godina kasnije, njegov značaj ne jenjava.
Ono što je "Pakleni šund" odmah izdvojilo iz mase bila je njegova narativna struktura. Umjesto klasičnog linearnog pripovijedanja, Tarantino je publici ponudio razlomljenu vremensku crtu sastavljenu od tri naizgled odvojene, ali suptilno isprepletene priče. Radnja skače naprijed i natrag, počinje i završava u istom restoranu, a likovi koji u jednom trenutku umiru, u sljedećem se pojavljuju živi i zdravi. Tarantino je ovim potezom, nadahnut europskim autorima poput Jean-Luca Godarda utro put brojnim filmovima koji će kasnije eksperimentirati s naracijom.
Jednako revolucionaran bio je i Tarantinov pristup dijalogu. U svijetu "Paklenog šunda", plaćeni ubojice ne pričaju samo o poslu. Naprotiv, oni vode duge, urnebesne pa i filozofske rasprave o svakodnevnim, banalnim temama. Razgovor Vincenta Vege i Julesa Winnfielda o tome kako se u Francuskoj naziva McDonald'sov cheeseburger ("Royale with Cheese") ili njihova debata o masaži stopala postali su legendarni. Takvi dijalozi, prožeti referencama na pop-kulturu, filmu su zasluženo donijeli Oscara za najbolji originalni scenarij, a Tarantino je stekao reputaciju jednog od najboljih pisaca u povijesti kinematografije.
Film je postao poznat i po tome što je oživio karijere i stvorio nove zvijezde. John Travolta, čija je slava izblijedjela od dana "Groznice subotnje večeri", vratio se na holivudsku A-listu ulogom ležernog, o heroinu ovisnog ubojice Vincenta Vege. Njegova izvedba donijela mu je nominaciju za Oscara i zacementirala ga kao filmsku ikonu. Samuel L. Jackson postao je globalna superzvijezda zahvaljujući ulozi Julesa, plaćenog ubojice koji doživljava duhovno prosvjetljenje, a njegov monolog iz Knjige proroka Ezekiela jedan je od najcitiranijih u filmskoj povijesti. Uma Thurman kao zagonetna mafijaška supruga Mia Wallace postala je simbol stila devedesetih, dok je Bruce Willis ulogom boksača Butcha Coolidgea pokazao svoj dramski raspon izvan okvira tipičnog akcijskog junaka.
Jedna od najvećih vrlina filma je i njegovo majstorsko žanrovsko miješanje. U svojoj srži, "Pakleni šund" je krimić, no on vješto spaja elemente crne komedije, drame i trilera. Sam naslov je posveta jeftinim "pulp" odnosno šund publikacijama s početka 20. stoljeća, poznatima po senzacionalističkim i sirovim pričama. Tarantino uzima tu inspiraciju i stvara svijet u kojem se brutalno nasilje često prekida apsurdnim humorom. Scena u kojoj Vincent slučajno upuca Marvina u automobilu savršen je primjer tog spoja, pretvarajući stravičan trenutak u jednu od najsmješnijih scena u filmu.
Utjecaj "Paklenog šunda" na popularnu kulturu je nemjerljiv. Njegov soundtrack, koji je oživio surf-rock hit "Misirlou" Dicka Dalea i popularizirao pjesme poput "Son of a Preacher Man" Dusty Springfield, postao je jednako kultan kao i sam film. Neke scene, od plesnog natjecanja Vincenta i Mije u restoranu Jack Rabbit Slim's do oživljavanja Mije injekcijom adrenalina u srce, nebrojeno su puta citirane i parodirane u drugim filmovima, serijama i reklamama.
Film je također promijenio ekonomiju nezavisnog filma - snimljen za skromnih 8,5 milijuna dolara, zaradio je više od 213 milijuna dolara diljem svijeta, dokazavši da autorski, nekonvencionalni filmovi mogu postati globalni blockbusteri. Njegova pojava potaknula je val sličnih krimi-trilera s duhovitim dijalozima i nelinearnom radnjom, a izraz "tarantinovski" ušao je u rječnike kao opis stila koji je zauvijek promijenio sedmu umjetnost.