Godina od koje se opraštamo, 2004., u povijesti hrvatske kinematografije ostat će zabilježena kao prilično plodna. Iskreno govoreći, ništa se epohalno nije dogodilo, ali Brešan u Berlinu, Ogresta u Karlovym Varyma i Ostojić među šest "europskih otkrića" pokazali su da, malo-pomalo, dobivamo svoje mjesto na svjetskoj pozornici. Kada se tome doda solidna gledanost filmova "Duga mračna noć" i "Sretno dijete" u domaćim kinima, doista nema razloga za žalopojke.
Doduše, cijelu je sliku poremetio otužni niz od pet-šest hrvatskih filmova koji nisu uspjeli skupiti više od tisuću gledatelja, ali kako je to posljednjih godina, na žalost, više pravilo nego iznimka, ta crna činjenica i nije toliko zlokobna vijest. Pogotovo u sjeni podatka da nikad nismo imali više domaćih filmova u kinima, ali i da će 2005., barem po kvantiteti, uspješno slijediti 2004. godinu.
Održavanju razine trebali bi pomoći filmovi koji tek trebaju doći u kina, ali su već viđeni u Puli ("Oprosti za kung fu" Ognjena Sviličića, "Infekcija" Krste Papića, "Svjetsko čudoviše" Gorana Rušinovića...), ali puno zanimljivije bit će dočekivati punokrvnu generaciju 2005. koja vrvi komedijama.
Tijekom devedesetih publika je domaćem filmu zamjerala previše akademski stav, a dobru je komediju nagrađivala i dobrom gledanošću. Sada bi bilo najlakše reći da je bilo samo pitanje vremena kad će redatelji shvatiti kojem žanru moraju obratiti pozornost, ali kako se gotovo sve u hrvatskoj kinematografiji događa neplanski, tako je i ovaj proboj komedije zapravo samo povoljna slučajnost.
"Što je muškarac bez brkova" Hrvoja Hribara, "Dva igrača s klupe" Dejana Šorka, "Voda Pušća Bistra" Filipa Šovagovića i još neimenovani novi projekt Fadila Hadžića, uz već spomenuti film Ognjena Sviličića, pet je komedija koje bismo trebali u idućoj godini gledati u domaćim kinima, a već i po samom pogledu na imena autora vidljivo je da će to biti različite vrste komedija. Od narodnog humora Fadila Hadžića i populističkog ismijavanja Dalmatinske zagore dvojca TomićHribar do političkog sarkazma u Šorkovoj haaškoj komediji i intelektualnih Šovagovićevih zafrkancija (dobro označenih i u engleskom nazivu filma "Somewhere Nowhere"), bit će tu šala i pošalica za sve generacije pa, samim time, i dobre prilike da se publika ponovno privuče u kina.
No, ponuđenih pet projekata možda će dobiti i još kojega od šaljive braće. Ponajprije bi to trebao biti film "Karaula" Rajka Grlića, predložak kojega je "Ništa nas ne smije iznenaditi" Ante Tomića, koji se počinje snimati na proljeće, no nije sigurno hoće li u kina doći prije kraja 2005. godine. S druge strane, do Pulskog filmskog festivala trebao bi biti gotov "Bijesni Pas i Kulturna Revolucija" Branka Schmidta, no pitanje je koliko će taj film o ratnim danima u Posavini imati u sebi humora. Tomislav Radić je, pak, već snimio svoj niskobudžetni film "Ivin rođendan", međutim i tu će humor biti tek u pozadini priče o djevojčici koja postaje sporedni lik na vlastitom rođendanu. Svoj film "Trešeta" već je snimio i Dražen Žarković, ali producent, HTV, nije siguran hoće li duhovitu priču o životu na otoku u zimskim danima pustiti u kina ili zadržati kao ekskluzivu za svoj program.
Da godina ne prođe samo s komedijama, pobrinut će se Neven Hitrec, koji je trenutačno u postprodukciji nostalgična filma "Snivaj, zlato moje", i Antonio Nuić, koji priprema gorko-slatku poslijeratnu priču "Sve džabe". Nije isključeno da će se pojaviti još koja mala privatna produkcija, što je posljednjih godina sve češća pojava hrvatske kinematografije.
Sve u svemu, očito je da će u Puli i 2005. godine biti gužva, ali tek treba vidjeti hoće li se ta gužva, zahvaljujući valu komedija, prebaciti i u domaća kina.
Otvori KEKS Pay
