Zagreb film festival u utorak će premijerno predstaviti igrano-dokumentarnu komediju “Marijine”, film redateljice Željke Sukove koji je svjetsku premijeru imao na uglednom Hot Doscu u Torontu, nakon čega je uvršten i u konkurenciju Karlovih Vary, gdje je osvojio nagradu FEDEORA. Ako poznajete protagonistice filma, neće vam biti teško zamisliti kako “Marijine” izgledaju – šareno, bizarno, pomalo napadno i strašno duhovito. A snimljene su kao posveta baki Mariji koja se bojala da će nakon smrti biti zaboravljena.
– Baka je umrla prije sedam godina, a kako smo mi jedna vrlo spora obitelj u obavljanju bilo kakvih dužnosti, tako se dogodilo da na njenu grobu nije bilo nikakva obilježja. Tada je Željki palo na pamet da kroz film napravimo nadgrobnu ploču baki. Odlučile smo među susjedima napraviti natječaj za bakin nadgrobni ukras. Pozvale smo ih na postumni tulum u njen stan, dale im 15 minuta da nacrtaju svoju ideju i još 20 minuta da brane koncepciju. Sve što se dogodilo na tom tulumu, natopljenom alkoholom i trash-glazbom češkog benda Midi Lidi, zabilježeno je u filmu. On je naša posveta baki, ali zapravo je ispao i posveta svim zaboravljenim ženama, domaćicama koje su bile duhovni stupovi svojih obitelji i to im je u životu bilo dovoljno, nisu od života tražile ništa više – objašnjava Nina Violić, jedna od glavnih protagonistica filma. Na ideju o snimanju dokumentarca prva je došla njena sestrična Željka, povratnica iz Praga čiji je cijeli umjetnički rad obilježen motivom bake.
– Sudionici filma su naša obitelj, naši prijatelji i bakini prijatelji. Htjeli smo da to bude zatvoren intimni krug ljudi. Obitelj baš nije bila oduševljena idejom, osim naravno Nine. Moja sestra Danira nije željela biti u filmu pa smo umjesto nje stavili prijateljicu iz susjedstva koja joj nalikuje. Ostali dio filma je na neki način naš odnos prema smrti, ritualima koji joj pripadaju, ali također film o starosti i o mladosti u starim ljudima. Film o ljubavi, tijeku vremena. Sjećam se kada je jedna od protagonistica, susjeda Lori, pogledala film i ljutito rekla da nikad više neće raditi s nama. Nakon pola sata se vratila i pitala kad snimamo sljedeći film – kaže nam Sukova.
– Danira je vidjela film i bila je vrlo zadovoljna svojom dublericom. Čitavoj je obitelji na kraju drago što je film ispao dobar i što baka i dalje živi kroz njega. Napravili smo joj profil na Facebooku te na svim festivalima radimo i akreditaciju za baku. Sada se više ne mora bojati da će biti zaboravljena – zaključuju autorice.
