Danas mi se baš ništa ne da... Ovo su oni dani kad ne vidim smisao u onome što radim i to znači samo jedno – hvata me čudnica, onaj osjećaj čudnosti po cijelom tijelu, kad nisi siguran imaš li snage da upravljaš svim njegovim dijelovima.
Čudnica je, kao što joj i samo ime kaže, jedna čudna pojava, nastala u neobičnim i neobjašnjivim okolnostima razvoja ljudskoga roda. Pojavi se iznenada, nepredvidivo, i obuzme čovjeka cijeloga. U tim je trenucima čovjeku teško proizvesti normalan pokret ili normalnu misao, jer čudnica ga u tome ometa i guši njegovu namjeru. Čudnica ti siplje neke tmurne misli u struju svijesti, pa tako čista rijeka misli postaje zamućena i blatnjava.
Naši stari govore legende o prvim čudnicama koje su napadale male i nedužne ljude i obavijale ih cijele, još u davnom srednjem vijeku. Neki kažu da su one i puno starije od srednjeg vijeka te da prva čudnica još uvijek negdje čuči u blizini početne ljudske biti i čeka svoj trenutak. U selima podno brda kolaju priče da čudnice žive u skrivenim špiljama na obroncima brda i tamo razvijaju svoj plan o osvajanju svijeta. O njima se puno priča, ali nitko zapravo ne zna kako izgledaju, niti je itko siguran je li ga baš čudnica napala, ili pak nešto drugo. Misteriozne su, zanimljive i opasne, ljude privlače, iako znaju da im one ne nose ništa dobro.
Kako se riješiti čudnice, pitate se? Isto tako neobično i neobjašnjivo kako se pojavljuje, tako je se teško i riješiti. Kao neki teret na leđima koji ne želiš nositi, ali nikako ga ne uspijevaš zbaciti sa sebe.
Pokušavaš je otresti, ("makni se, čudnice, makni se od mene, danas nije dan za čudnovato čuđenje ni umrtvljeno buljenje!"), ali tvrdoglava je čudnica ludnica – kad se na nekoga namjeri, ne "pušća" lako.
Jedini je lijek protiv čudnice trenutak snage koji čovjek može ponekad proizvesti da ne zna ni sam kako, ali ta snaga dolazi u valovima koje treba hvatati. Ako ga ne uhvatiš na vrijeme, otišao je, nema ga, i čudnica opet preuzima glavnu riječ.
Za danas mogu reći da je čudnica pobijedila, nekoliko sam valova propustila, jednostavno sam bila preslaba da se popenjem na jednoga od njih. Treba sad odmoriti i pripremiti se za idući val, jer nema većeg ushita od leta na valu nakon crnog i čudnog dna. Hvatajmo te valove, ljudski rode, i ne puštajmo ih lako! Nije lijepo biti na dnu, a nekmoli još i čudnom.
Bilješka i autorici: Domenika Marlais rođena je 1992. godine u Mlinima pored Dubrovnika. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je studij kroatistike i rusistike. Radila je u osnovnoj školi, a sada se bavi pisanjem i izradom projekata za EU fondove.
Otvori KEKS Pay
