Kada se povede razgovor o počecima scene unikatnih bicikala u Hrvatskoj, jedno je ime neizostavno – Goran Šarić. Ovaj doktor znanosti i prehrambene tehnologije radno vrijeme provodi na fakultetu u Zagrebu kao asistent u laboratoriju, a nakon toga odlazi u Kupinečki Kraljevac, gdje u svojoj radionici slaže bicikle pod brendom Re:Cycles.
"Još sam prije 20-ak godina počeo raditi s drvom, izrađivao sam i prodavao manje komade namještaja, poput stalaka za CD-e. Bicikli su u moj život stigli kad sam imao 12 ili 13 godina – kupio sam tada na otpadu staru ramu od BMX-a i od toga napravio choppera. Pomogao je i brat, inače varioc, koji je produžio prednju vilicu za 20-ak centimetara", kaže Goran i nastavlja:
"Re:Cycles je nastao kao splet okolnosti. Ljubav prema biciklima spojio sam s ljubavlju prema radu s rukama. Nekako se u to vrijeme sve više ljudi počelo voziti na starim čeličnim biciklima, običnim jednobrzincima ili popularnim "fixijima" i tada se javila ideja o recikliranju starih rama i slaganju novih, unikatnih bicikala."
"Želim pružiti mogućnost kupnje bicikla kakvog nema niti u jednoj trgovini - od boje i rame sve do dijelova"
Tko su ljudi koji kupuju vaše bicikle?
"Re:Cycles bicikle kupuju različiti profili ljudi, od studenata do odvjetnika. Ali svi oni prvenstveno žele unikatan bicikl. I to je zapravo cijela moja ideja – pružiti mogućnost kupnje bicikala kakvih nema u trgovinama, od boje i rame do dijelova. Istina, većinom su kupci mlađi muškarci. Izuzmem li svoju djevojku, samo sam jednoj djevojci napravio bicikl. Cijena? Kreće se od 3500 kuna naviše, gornje granice praktički nema", priča Goran i dodaje:
"Ovakav je bicikl brz i jednostavan za održavanje, u njega ne treba puno ulagati, a pritom je lijep, elegantan i unikatan. Ako ne živite na brdu, dovoljna vam je jedna brzina. Urbani je mit da vam treba brdski bicikl za vožnju gradom. Možda ste na brdskom biciklu malo sigurniji, možda vam je i malo udobnije, ali ipak je poseban osjećaj voziti "fixie", bicikl kod kojeg stražnji lančanik nije slobodan, već je pričvršćen na stražnju nabu."
Koji su bicikli najpopularniji? Kako dolazite do kupaca i imaju li oni predodžbu što žele?
"Najviše sam složio običnih jednobrzinaca s prednjom i zadnjom kočnicom. Dakle, bicikl kao i svaki drugi, samo što ovaj ima jednu brzinu. Lijepi su, elegantni, relativno lagani, od 7 kilograma naviše. Neki put klijenti znaju što žele, od boje, okvira i dijelova. Ponekad ostave meni na volju, što mi je drago, jer razvijam svoju kreativnost, ali opet nisam siguran hoće li im se bicikl svidjeti. Srećom, još nisam imao takvih slučajeva, uglavnom su ljudi oduševljeni kad vide bicikl. Ponekad se nađemo na pola puta, sve je podložno dogovoru, što i jest cilj. A glede preporuke, vjerujem da se dobar glas daleko čuje. Inače sam po prirodi perfekcionist, pokušavam svaki bicikl napraviti najbolje što mogu. I očito imam to u rukama. Kao i smisao za dizajn. Pritom sam iskren s ljudima i kažem im točno koliko će trajati izrada bicikla. Ovisno o poslu to može potrajati i nekoliko mjeseci. Ljudi to sve očito prepoznaju, pa me i preporuče."
Za sada ne živi od recikliranja bicikala, no to će se može promijeniti u budućnosti:
"Svjestan sam situacije, znam da niti jedan posao nije vječan i da se doktorat znanosti kod nas baš i ne cijeni. Zato sam zarađeni novac od izrade bicikala investirao u radionicu, pa ako danas-sutra više neću imati posao na fakultetu, imam se čime baviti. Postoje čak i potencijalni investitori za projekt izrade bicikala po mjeri, no o tom potom", kaže Goran.
