Naslovnica Enciklopedija Biografije

Goran Hadžić

Bivši predsjednik SDS-a za Vukovar. Bivši oficir KOS-a.
01. prosinca 2016. u 00:00 1 komentara 452 prikaza
goran hadžić
Foto: Arhiva VL / Branimir Bradarić/VLM

Pokušaj prodaje slike poznatog talijanskog umjetnika Amedea Modiglianija „Portret muškarca“, srbijanske istražitelje doveo je 20. studenog 2011. do sela Krušedol na Fruškog gori gdje se godinama skrivao. Novac od prodaje slike čija se vrijednost procjenjivala na nekoliko desetaka milijuna eura, trebala mu je za nastavak bijega od Haaškog suda. Riječ je platnu veličine 46 puta 38 centimetara a prikazuje mladića pažljivo začešljane kose nastalom 1918. godine.

Optužnica protiv njega podignuta je u srpnju 2004. zbog pokolja vukovarskih ranjenika na Ovčari te zločina protiv nesrpskog stanovništva na velikim dijelovima Hrvatske. Prije toga Hadžića je Županijski sud u Osijeku 1999. godine u odsutnosti osudio na 6 godina zatvora.

Rođen je u selu Pačetin, općina Vinkovci, 7. rujna 1958. Prije Domovinskog rata bio je zaposlen kao skladištar u pogonima VUPIK-a u Vukovaru. Bio je član Saveza komunista i čelnik Mjesne zajednice Pačrin. S liste SKH-SDP izabran je za vijećnika u Gradskom vijeću Vukovara. Međutim, ubrzo nakon izbora pristupa  Srpskoj demokratskoj stranci Jovana Raškovića. Već 10. lipnja postaje predsjednik SDS-a za Vukovar. Nakon proglašavanja Srpske autonomne oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema, 25. rujna 1991. izabran je za predsjednika te samozvane vlade. Od 26. veljače 1992. do prosinca 1993. predsjednik je „Republike Srpske Krajine“.

Iz politike se povukao nakon potpisivanja Erdutskog sporazuma 1995. godine, kojim  je počeo proces mirne reintegracija hrvatskog Podunavlja u državnopravni okvir Republike Hrvatske. Od tada do raspisivanja haaške optužnice živio je i radio u Novom Sadu. Bio je zaposlen u Naftagasprometu, a njegova obitelj stekla je pozamašnu imovinu. Mjesto Krušedol gdje je uhićen udaljeno je svega dvadesetak kilometara od njegove obiteljske kuće gdje su mu živjeli supruga i sin.

Njegov politički uspon se vezuje uz bliskost s obavještajnim strukturama. Bio je u jako dobrim odnosima s čelnicima srpskih tajnih službi Jovicom Stanišićem i Frenkijem Simatovićem te s vođom srpskih paravojnih postrojbi „Tigrovi“ Željkom Ražnjatovićem Arkanom. Bivši oficir KOS-a (kontraobavještajna služba bivše JNA) Ljuban Karan tvrdio je kako je Hadžić bio i njihov suradnik od 1991. Bivši hrvatski ministar policije Josip Boljkovac javno je kazao kako je Hadžić tajno surađivao i s hrvatskom stranom.

Hrvatska policija uhitila je Gorana Hadžića, zajedno s nekoliko drugih srpskih aktivista na „Krvavi Uskrs“, 31. travnja 1991. tijekom akcije protiv srpskih pobunjenika koji su napali policijsku postaju na Plitvicama. Hadžić je prebačen u Zagreb, gdje ga je posjetio ministar Boljkovac, pružena mu je liječnička pomoć, i nakon toga je pušten.  Po povatku u Vukovar Hadžić postaje još radikalniji, zbog čega mu raste rejting u srpskim krugovima te dobiva najviše dužnosti. Za sebe je tvrdio kako je „mali čamac privezan uz veliki brod“. Tijekom tog razdoblja vezivalo ga se za  krijumčarenje nafte i drvene građe što mu je osiguralo veliku materijalnu korist, što je provodio uz suradnju sa srbijanskim tajnim službama. Spomenutu Modiglianovu sliku je kupio Hadžićev kum Zoran Mandić, s nadimkom Mandarino, u Parizu 1991. Pretpostavlja se od novca zarađenog na taj način.[PHOTOS]

Mandić je srbijanskim vlastima, od kojih je tražio dozvolu da sliku iznese u inozemstvo kako je bi je unosnije prodao, pokazao i vlasnički list tvrdeći pritom kako Hadžić s tom slikom nema veze. Pretpostavlja se kako bi s tim novcem Hadžić opet pobjegao u Rusiju gdje je bio u dva navrata po nekoliko godina. Spominjalo se kako je boravio i u Bjelorusiji  gdje je bio povezan s crnogorskim krijumčarima nafte i osobama iz krim-miljea.

Tijekom bijega, Hadžićeva supruga i sin živjeli su u Novom Sadu. Obitelj je tvrdila da ga nisu vidjeli sedam godina. Nakon posjeta ocu u beogradskom pritvoru njegov sin Zdravko kazao je da se promijenio ali da bi ga ipak prepoznao. Hadžićev odvjetnik Toma Fila zatražio je od zatvorskih vlasti dozvolu da ga posjeti ljubavnica iz mjesta Krušedol s kojom je imao i dijete. Mediji su otkrili da je u vrijeme dok je bio na vrhuncu moći, kao predsjednik „RSK“ , imao još jednu ljubavnicu i s njom izvanbračno dijete koje ide u osnovnu školu.

Hadžić se pred Haaškim sudom u kolovozu 2011. izjasnio da nije kriv.  Tužiteljstvo ga po individualnoj i zapovjednoj odgovornosti, u 14 točaka optužnice, tereti za zločine protiv čovječnost i povrede ratnog prava i običaja počinjene ubojstvom stotina i progonom tisuća Hrvata s okupiratnih područja Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Tereti ga i za niz drugih zločina među kojima su i zlostavljanja, razaranje te pljačka. Zatražio je od Suda da snosi troškove njegova odvjetnika kojeg će izabrati jer sam to nije u stanju financijski podnijeti.

Modiglianova slika „Portret muškarca“ još je u nekom od beogradskih sefova.

Milan Martić Ratni zločinac, policajac, posljednji predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine Milan Martić Milan Babić, vođa pobune u RH Stomatolog, bivši premijer „Republike Srpske Krajine“, svjedok pokajnik u Haagu Milan Babić 'savo strbac' Srpski aktivist, direktor "Veritasa" Savo Štrbac
Uber
Usluga prijevoza
Ispovijesti sa stražnjih sjedala: Aplikacija koja nam je spasila glavu
  • 1977te:

    čudno!!!ne navodite da njegova žena radi danas u Uredu države uprave u Vukovaru!znači član obitelji raznog zločinca na području RH koji je i osuđen za zločine počinjene u RH radi u državnoj službi te ite RH!!! pa to samo kod nas ima!!!!