Dino Rađa rođen je u Splitu, 24. travnja 1967. godine. Trenirao je vaterpolo, plivanje, čak i rukomet, a tek s 15 godina počeo je igrati košarku. Okupila se talentirana ekipa mladih igrača, generacija je to koja je počela nizati košarkaške uspjehe. Prvi trener bio mu je Petar Bezelj. Nakon njega, došao je Slavko Trninić, s kojim je ekipa napravila iskorak jer se radilo po deset sati dnevno. Kratko ih je vodio Zoran Slavnić, a onda je došao Božo Maljković, koji je doveo igru do „savršenstva“. Pod njegovim vodstvom Jugoplastika je osvojila dvije titule europskog prvaka.
Kada je Rađa počinjao svoju Željko Jerkov završavao je svoju košarkašku karijeru. Od njega je učio, gledao ga i od njega dobio prve tenisice. U Jerkova je, govorio je Rađa, gledao kao u Boga i uvijek ga poštovao. Prvu utakmicu za Jugoplastiku odigrao je u Zadru 1983. Jako su neki prvotimci bili ozlijeđeni, trener Zoran Grašo poveo je u Zadar četiri juniora, među kojima i Dinu Rađu. Tako je debitirao u 16. godini. Sjeća se da je to bila utakmica na dan smrti Enza Sovittija. Taj dan mu je odredio život.
Za prvu ekipu Jugoplastike igrao je od 1987. Do 1990. S tim klubom dominirao je osvojivši dva naslova europskih klupskih prvaka za redom. U tom periodu je na reprezentativnom planu osvajao FIBA Svjetsko juniorsko prvenstvo (1987. za Jugoslaviju), FIBA Svjetsko prvenstvo (1990. za Jugoslaviju), te dvije olimpijske srebrne medalje: u Seoulu za Jugoslaviju (1988.) te u Barceloni za Hrvatsku (1992.).
Godine 1989. izabran je na NBA draftu kao 40. od bostonskih Celticsa, no nije odmah otišao u SAD, nego je još četiri sezone igrao u Italiji, za Virtus Rim. U NBA ligi igrao je četiri sezone u Boston Celticsima, uz prosjek 16,7 koševa i 8,4 skoka po utakmici.
- NBA je bila jedna vaga koja mi je pokazala koliko vrijedim u svijetu najboljih. Moje iskustvo u NBA je fenomenalno, ali četiri su godine bile sasvim dovoljne. Amerika je jedna besprijekorna organizacija gdje sve štima do zadnjeg elementa, što ponekad fascinira - rekao je po izlasku iz NBA lige.
Nakon NBA karijere ponovno je igrao u Europi, dvije godine u Grčkoj; Panathinaikos (1997.–1999.) i tri u Hrvatskoj; KK Zadar (1999.–2000.), Od 2000. do 2001. bio je dio ekipe Olympiacos B.C., Cibone Zagreb (2001.–2002.) i KK Split (2002.–2003.).
Dok je bio član Panathinaikosa, Rađa je nakon jedne utakmice, kad je stao u obranu trenera Subotića, udario jednog agresivnog i bezobraznog navijača. Pokazalo se da je to bio Dimitri Giannakopoulos, čiji je otac Pavlos bio vlasnik Panathinaikosa. Tračeve, da je, kad se nakon godine dana u Zadru opet vratio u Grčku, u Olympiacos, Rađa tražio od vlasnika kluba da mu prije potpisivanja ugovora pokaže slike svoje djece je demantirao. Potvrdio je incident s predsjednikovim sinom, nakon čega se i ispričao jer se problemi ne rješavaju šakama. Ali ovo sa slikama je bilo izmišljeno.
Visok je 211 cm, a igrao je na poziciji centra. Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", 1992. kao član reprezentacije i 2003. godine osobno.
Tijekom cijele svoje karijere Rađa je nosio broj 14. osim u Boston Celticsima za koje nosio broj 40. Bogatu košarkašku karijeru završio je 2003. godine na mjestu gdje je sve i počelo u redovima KK Split osvojivši s njim prvenstvo Hrvatske. Zasjeo je u predsjedničku stolicu svoje prve i najveće ljubavi. Nakon sedam godina izašao je iz kluba i distancirao se od košarke. Više je ne igra čak ni rekreativno. Kondiciju danas održava trčanjem, vožnjom bicikla, igranjem tenisa, plivanjem, ronjenjem, skijanjem.
Posebno mu je drago uputiti se na more sa sinovima. Iz prvog braka sa suprugom Željanom Dino ima sina Duju, a iz drugog braka s Viktorijom, Roka, Stipu i Niku. Košarkaš se od Željane razveo jer se zaljubio u Viktoriju. Njihovo je vjenčanje (2001.) bilo jedno od najromantičnijih među poznatim Hrvatima. Bračne zavjete razmijenili su na jahti Duje, pokraj otoka Korčule. Nakon vjenčanja mladenci su skočili u more. Najstariji Duje baš kao i otac trenira košarku.
