U cijeloj Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i sjevernoj Africi na vodama koje obiluju trskom i drugim raslinjem za zaklon, obitava divlja patka. Pretpostavlja se da je najprije domesticirana u Kini prije 4000 godina. Na početku naše ere pripitomljena je i u europskim zemljama. Stari su je Rimljani uzgajali u ograđenu prostoru prekrivenom mrežom. Zbog ne tako davne domestikacije razlike između divlje i domaće patke nisu jako velike.
Nepromočivo perje domaće patke, lat. Anas platyrhynchos f. domestica, premazano masnim produktima dobro razvijene trtične žlijezde, osim uobičajene boje, može biti i bijelo, crno, smeđe ili žućkasto. Patka gubi sposobnost letenja, a javljaju se i novi oblici tijela.
Glavne su promjene u proizvodnim svojstvima, pa mesnate rase domaće patke mogu biti teške i do 5 kg, a divlja patka teži oko 1 kg. Poboljšana je i nosivost jer domaća patka kad je spolno zrela, sa 5-10 mjeseci, nosi oko 90-100, neke pasmine i više od 300 jaja na godinu. Inkubacija traje 28 dana, a pačići su otporni i mogu se puštati na vodu nakon 3-4 tjedna. Uz dobru hranidbu za 9 tjedana dostižu težinu od oko 2,5 kg. Budući da nisu osjetljive na hladnoću, patke se mogu držati u jednostavnim stajama uz ribnjake, potoke i slične vodene površine. Lamele, rožnati listići u širokom, plosnatom, izduženom, blago povijenom kljunu, omogućuju joj da iz vode i mulja procjeđivanjem izdvoji vodenu floru i faunu za hranu.
Slično kao rase domaće kokoši, i rase domaće patke klasificiraju se prema proizvodnim svojstvima i namjeni na teške mesnate, kombinirane (za meso i jaja), lake (za jaja) i ukrasne. Za proizvodnju pačjeg mesa najčešće se uzgajaju teške mesnate pasmine, kao aylesbury, rouenska i druge.
Otvori KEKS Pay
