U projektu "Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama" ove će godine kao mentorica sudjelovati vlasnica i direktorica agencije Abeceda komunikacije te zamjenica predsjednika Hrvatske udruge za odnose s javnošću Marina Bolanča.
Ono čime se bavite i sva vaša znanja govore da imate sve potrebne kvalitete za ulogu mentorice u ovome projektu. Što očekujete od suradnje?
– Protokom vremena, a u mom slučaju prošlo ga je prilično, skupila sam razna formalna obrazovanja i poslovno iskustvo, a za ulogu mentorice mislim da je važno i ono životno. Više sam puta u karijeri počinjala od početka i bit će mi drago prenijeti ono što sam naučila na mlađe generacije. Pojašnjenja radi, diplomirana sam inženjerka prehrambene biotehnologije, nutricionistkinja, ali i magistra ekonomije iz područja komunikacija. Radila sam u velikim domaćim i internacionalnim kompanijama, imam iskustvo i iz jedne od najvećih full service agencija u Hrvatskoj, a sada sam poduzetnica. Abeceda komunikacije naziv je agencije koju sam osnovala prije osam godina. Od samog početka, kada sam bila "one man band", do danas kada nas ima 20, radimo na tri tržišta (Slovenije, BiH i Hrvatske), certificirani smo partneri Global Comma za ova tržišta, a ove godine nagrađeni smo i prestižnim tzv. PR Oscarom – IPRA Golden World Award. Danas sam i zamjenica predsjednika Hrvatske udruge za odnose s javnošću. I najvažnije, majka sam divne tinejdžerice i supruga s punom podrškom svog partnera i na tome sam beskrajno zahvalna. Jako poštujem mlade jer mislim da imaju vedrinu i snagu koju smo mi stariji s vremenom ipak malo potrošili pa bih se voljela družiti s otvorenom, znatiželjnom i entuzijastičnom osobom.
Mentor mora znati slušati i pomoći savjetima, a ne inzistirati na svome mišljenju
Kako je izgledao vaš poslovni put, jeste li često nailazili na prepreke?
Kao što pjesma kaže, "nije život posuo ružama sva moja sjećanja". Preprekama unatoč, moj me dalmatinski dišpet uvijek tjerao naprijed. Po prirodi nisam netko tko se predaje, ali da je bilo teških dana, bilo je. No to je život. Više ga cijenimo kada osjetimo koliko vrijedi. Prehrambeno-biotehnološki fakultet završila sam 1997. godine. Domovinski rat tek je završio i cijela zemlja, a tako i gospodarstvo, nisu bili u najboljoj poziciji. Moji kolege inženjeri, nutricionisti stvarno su se teško zapošljavali, pa mi je trebalo neko vrijeme da pronađem prvi posao. Nama, nekadašnji veliki lanac robnih kuća, bilo je mjesto stjecanja prvih poslovnih iskustava, a ujedno je označio i moj rani rastanak s profesijom u kojoj sam se obrazovala i ulazak u sfere za koje u tom trenutku nisam imala formalno obrazovanje. Neki kolege trudili su se da mi to usade kao kompleks, no kako tome nisam sklona, nije im uspjelo. To je značilo da se moram truditi više, da moram učiti i tako je i bilo. Već na samom početku pripravnički status mi je ukinut ranije od predviđenog kako bih mogla preuzeti određene samostalne zadatke. Nakon toga promijenila sam posao i rasla u hijerarhiji u nekoliko velikih internacionalnih, pa onda domaćih kompanija da bih zatim pet godina vodila PR odjel tada jedne od najvećih agencija u Hrvatskoj. U tom sam periodu završila i magistarski studij i konačno se i službeno "prekvalificirala". Abeceda komunikacije osnovana je kada sam već imala veliko profesionalno iskustvo koje mi je dalo kredibilitet da se suvereno otisnem u samostalne poduzetničke vode. Kontinuirano održavanje elana došlo je iz velike zaljubljenosti u moj posao. I danas se nakon više od 20 godina karijere veselim svakom novom klijentu i novom projektu kao dijete novoj igrački.
Profesionalne mame
Jeste li imali pomoć mentorice na svom poslovnom putu?
Na početku karijere nisam imala mentorice, ali sam imala nekoliko divnih žena u svojoj blizini koje su bile moji uzori. Upijala sam sve što se upiti moglo. Profesionalno znanje, način komunikacije, neposrednost i veliku odgovornost prema poslu. Stanka i Candan moje su profesionalne mame, a od prave mame sam naslijedila upornost, pravičnost i predanost svakom zadatku koji se stvori ispred mene.
Koliko je važno raditi na razvijanju komunikacijskih vještina ako želimo uspjeh u poslovnom svijetu?
Komunikacija je suština socijalnih bića. Na svoje riječi trebamo jako paziti u poslovnom svijetu jer nas one određuju, no još više nas definiraju naša djela. Kada se radi o komunikaciji, tu ne bih radila rodnu razliku. Komuniciramo svi, svi trebamo savjet ili pomoć, tako da je to zajedničko svim ljudima. Postoje ljudi koji lakše stupaju u kontakt, koji se lakše otvaraju, a za one koji to rade teže srećom postoje edukacije koje mogu biti od velike koristi. Mi često svoje klijente educiramo u poboljšavanju njihovih komunikacijskih vještina i zbilja je inspirativno gledati njihov uspjeh.
Vrata uvijek otvorena
Što mislite, koji problemi žene najviše muče kada je u pitanju napredak u karijeri?
Žene, a tu prije svega mislim na one koje se odluče na majčinstvo, imaju velik izazov u balansiranju privatnog i poslovnog, barem dok djeca ne porastu. Srećom, svjedočimo sve većem broju žena na najvišim pozicijama u korporacijama, javim kompanijama, a i sve je više žena poduzetnica. Mislim da sve mi koje smo prošle svoj put imamo svojevrsnu dužnost pomoći mladim ženama i osnažiti ih kako bi prebrodile svoje barijere.
Direktorica ste koju svi zaposlenici vole. Koje kvalitete krase dobrog šefa?
To je tako lijepo čuti, hvala im na tome. Ja sam u svom vođenju zaposlenika krenula od same sebe i svega onog što sam iskusila. Dakle, vodim ljude onako kako bih voljela da su drugi vodili mene, učila sam na njihovom metodama i primijenila ono dobro, a okrenula ono loše. Mojem timu su moja vrata uvijek otvorena, volim ih uključiti u odluke koje možda hijerarhijski ne moram, ali želim čuti njihova mišljenja, želim da su svjesni što stoji iza neke od mojih odluka i zašto mislim da treba tako biti. Vjerujem u razmjenu iskustava i mislim da je to jako važno.
Mentorstvo se još uvijek kod nas promatra u kontekstu davanja savjeta, no ono je puno više. Koje kvalitete mora posjedovati dobar mentor?
Mentor treba znati dobro slušati i svojim savjetima pomoći, ali opet ne biti taj koji inzistira da se primijene samo njegova mišljenja. Mora biti otvoren, uključiv i predan mentoriranju na najvišoj mogućoj razini. Mentorstvo vidim odgovorno gotovo kao odgoj i zato mislim da je za njega potrebna velika doza empatije. Kako bismo mogli kvalitetno voditi druge, trebamo prije svega znati kako voditi sebe, kako raspolagati svim resursima koji su nam na raspolaganju i, naravno, trebamo znati kako nekog voditi kroz proces koji trebaju proći.
A sto uciniti kada slijepci kod ociju vode drzavu ...quo vadis Croatio ???