Nekadašnji ravnatelj Službe za zaštitu ustavnog poretka, SZUP-a, Smiljan Reljić, gostovao je u Zagrebu. No, nije došao govoriti o svojem radu u SZUP-u, niti o današnjoj SOA-i, agenciji koja je tu službu zamijenila. Dosta toga se može o njemu naći već površno surfajući internetom, svatko iole zainteresiran zna kako se radi o jednoj zanimljivoj biografiji, a i on sam ovom je prilikom rekao kako o politici ne želi razgovarati niti ga ona više zanima. U Zagreb je, naime, došao predstaviti svoja vina. Kako se do sada nismo susreli s vinima vinarije Vizzulin koja se nalazi u Drnišu, a bili smo, naravno, začuđeni tko joj je vlasnik, pa nas je čak malo trebalo i nagovarati da se pozivu odazovemo. Ipak, uvjerili su nas da su vina zaista dobra.
I ispostavilo se da ne samo da jest tako, nego je ispalo da je radionica u Češkom domu u zagrebačkoj Šubićevoj ulici bila jedna od najboljih kojoj smo nazočili, uz, dakako, stručno vođenje Darka Lugarića. Moglo se očekivati dosta već, ponavljamo, površnijim pretraživanjem interneta za, recimo, zadnju godinu dana kada bi vam rezultati izbacili podatak o tome kako je prije godinu dana Dr. Cabernet Sauvignon berbe 2016. Informacija je to za koju je na radionici znalo vrlo malo ljudi, što također nosi neku poruku. Reljićeve vinarije proglašen na prestižnom ocjenjivanju Decanter dobio zlato a onda uvršten kao jedan od 15 najboljih cabernet sauvignona svijeta. Reljić je donio ovo svoje vino s kojim se može itekako opravdano ponositi, kojeg je ostalo 303 boce, a čija je cijena od 54 eura u vinariji postavljena s razlogom. Ovaj cabernet sauvignon odležavan u barrique bačvama od američkog i francuskog hrasta koji ima sada preko devet godina iznimno je vino koje unatoč dobi i dalje ima svježine, pregršt aroma, bobičasto voće, čokolada, kava, pa nešto vanilije, a gdje ne pokazuje znakove starosti. I onda sve to dobijete u okusima pa se na kraju radi o zaokruženom vinu od sorte s kojom treba znati.
Reljić ima čovjeka koji ima takvo znanje, to je Željko Andabaka, profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, vrhunski stručnjak ali koji je i susjed Reljićev, kuće su im, kako kažu, na 200 metara. I samo ime vinarije ima veze s naslijeđem, kako već u tim krajevima i bude. - Vinarija se zove Vizzulin,m a to je po mojem djedu, Josipu Reljiću Vzulinu koji je u Drniš doselio iz Kaštela. I on kao i drugi u obitelji pomalo su se uz sve drugo bavili vinogradom pa nam je to ostalo. A ja sada imam mogućnost da se time bavim i malo ozbiljnije, rekao je Reljić. Vinarija Vizzulin je boutique vinarija, znači ne velikog kapaciteta. I doista je riječ o malo vinariji s nekih tri hektara zasada uobičajenih sorti šibenskog zaleđa, kao što su maraština, pošip, merlot i cabernet sauvignon. Počelo se s maraštinom za koju je Andabaka potvrdio kako je arealno najrasprostranjenija bijela sorta juga, ali nije najmasovnija, to je pošip.
- Po meni, maraština zaslužuje biti najutjecajnija bijela sorta juga zbog svih svojih kvaliteta. Njezina vina ne moraju biti samo ljetna, imaju mogućnost i da odleže, ako vinar nađe prostora da tako s njom napravi, rekao je Andabaka. Maruška Maraština berbe 2024. bilo je prvo vino koje smo probali. Pokazalo nam je jednu osobinu koju imaju sva vina vinarije Vizzulin, a to je da ih treba pustiti da se 'otvore' u čaši kada pokazuju sve svoje kvalitete. Maruška je vino dobilo ime po Reljićevoj majci čija je slika i na boci. Riječ je o laganom vinu ali s dovoljo slojevitosti i u aromama i u okusu, upravo da je se ne mora svoditi samo na ljeto. Druga je osobina koju dijele sva vina svježina, što vinar i njegov enolog pripisuju terroiru Petrova polja gdje se vinogradi nalaze s jednim manjim udjelom vrhunskih položaja, a gdje su svi na višoj nadmorskoj visini od onih bliže obali. Ovdje su položaji na 307 metara. Sljedeći je bio Pošip berbe 2022. gdje već godina berbe signalizira kako se ne radi o uobičajenom pristupu kod većine vinara da se pošio rasproda svjež, već vinar ima luksuz vremena pričekati svoje vino. Kako je rekao Franjo Francem, čovjek koji je uobičajeno smatran najvećim vinskim autoritetom u nas, tako se radilo nekada, čak je bilo i zabranjivano pošip puštati na tržište prije dvije godine odležavanja. To se ovdje i vidi po strukturi, notama u okusu i mirisu gdje je sve što se od pošipa očekuje, u smislu da obuhvaća sve što se pošipu pripisuje, bez iznimke, dakle. Ono što je dodatno interesantno jest da su ova bijela vina, kao uostalom i praktično sva vina kja dolaze iz ove vinarije odležavana u inoks bačvama. Ocjena je kako je rezultat krajnje iznenađenje da su ovakva vina nastala bez prisutnosti drveta.
- Imam neku svoju viziju, odlučio sam u početku raditi samo s nekim sortama, i na žrtvovati količine za račun kvalitete. Tako je ispalo da vrijeme može dati rezultat i ako se vina ne odležavaju u drvenim bačvama, a napravi se dobar posao u vinogradu. Andabaka je dodao kako on ima luksuz da se 'igra' s vinima ali i da se koriste moderne metode u vinogradu kako bi se kompenzirao učinak klimatskih promjena i sačuvala kvaliteta grožđa koju nosi ovaj kraj. Rosé 2023. od cabernet sauvignona bio je još jedno iznenađenje jer se predstavio kao puno, zaokruženo, ozbiljno vino, daleko od ovakvih vina čija je inače glavna osobina da ih treba popiti svježa. Ovdje je dojam da ih se može ostaviti da odleže. I ond su na red došla crna vina. Tašel, opet je to jedan arhaičan izraz koji označuje zakrpu, napravljen od merlota u omjeru 65 posto i cabernets sauvignona 35 posto, berbi 2019. dijeli sve ranije karakteristike koje se tiču terroira. Kao crno vino je lijepo strukturirano, meko, zaokruženo s očekivanim notama crnog voća, bobičastog, ugodnih kiselina. Da bismo onda prešli na zvijezde večeri a to su Merlot i Cabernet Sauvignon berbi 2016. i 2018. odnosno 2021. Bilo je to usporedno kušanje vina od dviju sorti gdje se vidjela jasna distinkcija između berbi, što je, dakako, bilo očekivano.
Ali nije toliko za očekivati bila forma starijih berbi, onu elitnu cabernet sauvignona već smo opisali. Isto je, međutim, bilo s merlotom Kalandrun, ime je po lokalnoj autohtonoj ptičjoj vrsti, berba je 2016. koji je onda poređen s Merlotom berbe 2018. Najmasovnija crna sorta ovog područja pokazala je zašto je tako. Oba su vina bila iznimno bogata, svakim novim gutljajem nudila su nešto novo, da bi onda tek ostalo za utvrdiit kako berba 2016., kao što je slučaj s cabernet sauvgnonom iste godine, naprosto – ima još života. Slobodno se ova vina, kao i Cabernet Sauvignon 2018. može ostaviti još koju godinu više, mlađe berbe možda i pet kada će se one zapravo približiti zenitu. Smiljan Reljić vidi svijetlu budućnost za drniški kraj gdje je moguće da se postavi i deset relevantnih vinara čime će ovaj kraj postati i vinskom destinacijom. U prednosti je, ističu zagrebački gosti, za razliku od vinograda blizu obale, ovi su zaštićeni planinama poput Promine, dublje su u kontinentu te nema toliko utjecaja saliniteta s mora kao što su i temperature uvijek malo niže što vinaru otvara prostor za više djelovanja prema grožđu. Druga karijera Smiljana Reljića nešto je zbog čega će se o njemu još pisati.
Otvori KEKS Pay
