Da u dodjeljivanju nagrada zna biti svakojakih prljavština, to je dobro
poznato, ali da predsjednik žirija dodijeli nagradu samome sebi, to se
ipak još nikad nije dogodilo, ni ovdje, a koliko znam ni igdje drugdje.
Kad se dogodi, a upravo se dogodilo da je Vjesnikovu književnu nagradu
za knjigu starih novinskih feljtona “Lovac u labirintu” dobio
predsjednik žirija te nagrade Z. Zima, to onda nije samo prvorazredni
kulturni skandal nego i prava senzacija, sramotni hrvatski unikum.
Predsjednik dobitnik ne zavrjeđuje da se njime bavimo, on zaslužuje
samo prezir. Mnogo su važniji oni koji su mu u nečasnom lovu na nagradu
poslužili kao goniči. Premda im je od samog početka moralo biti jasno
kako i što lovac po svom podzemnom labirintu lovi, oni su se do kraja
pravili da je s predsjednikom žirija koji samome sebi namješta nekad
časno literarno odličje sve u najboljem redu. On je radio u svoje ime,
a oni su zastupali novine, struku, kulturu, na neki način cijelo
društvo. On je osramotio sebe, a oni i sebe i sve nas.
Pa nas se stoga više tiču. Tko su uopće oni?
Dva književnika, od kojih je jedan akademik (zamjenski predsjednik
žirija, inače među ljudima koje sam poznavao, jedan od najčestitijih) –
Nikola Petković i Zvonimir Mrkonjić.
Dvije sveučilišne profesorice, doktorice književnih znanosti, od kojih
je jedna i omiljena spisateljica – Helena Sablić-Tomić iz Osijeka i
Julijana Matanović iz Zagreba.
I, kao peta osoba zalutala u labirintu, urednica Vjesnikove Kulturne
rubrike (u kojoj sam i sam radio 13 godina) – Branka Džebić, koja je,
barem u tehničkom smislu, za moralni debakl Goranove nagrade
najodgovornija.
Pred očima tih ljudi, dapače, uz njihovu svesrdnu pomoć, izvedena je
predstava kojoj je po dosegnutim ponorima sramote teško naći premca.
Lovac se dao izabrati za predsjednika prosudbenog povjerenstva, sredio
si nagradu, a kad je sve bilo gotovo, formalno se povukao, siguran da
će oni koji ostaju započeti posao znati dovršiti onako kako ga je on
isplanirao.
Uopće nije bitno tko je sve mogao i zavrijedio dobiti nagradu, a nije
ju dobio zbog toga što ju je ukrao onaj koji ju je trebao dodijeliti,
nego je bitno tko je u tom kulturnom skandalu sudjelovao. Što će biti s
ljudima, donedavno uglednim intelektualcima, koji su sramoti kumovali?
Hoće li urednica dati ostavku, sveučilišne profesorice ostati bez
studenata (tko će im nakon svega uopće doći na predavanja!?), a
akademik barem bez pozdrava onih kojima nije svejedeno hoće li se
nagrade davati nominiranim kandidatima ili će ih otimati nenominirani
predsjednici žirija?
Premda je riječ o velikoj sramoti, vjerojatno se neće dogoditi ništa. U
labirintima moralne relativizacije slavna će petorka s pomoću svog
spretnog lovca već nekako pronaći izlaz.
GOST SURADNIK
Otvori KEKS Pay
