Na današnji dan prije više od sedam desetljeća Zagreb je pogodila tragedija kakvu dotad nije zabilježio nijedan grad na svijetu. U njoj je život izgubilo 19 ljudi, a još 39 ih je teško ozlijeđeno. Nesreća se dogodila 31. listopada 1954. godine, uoči blagdana Svih svetih, oko 8.30 sati, kada je tramvaj broj 13, u kojem se nalazilo šezdesetak putnika, jurio nizbrdicom na dionici Mirogoj – Gupčeva zvijezda.
Vozač je, već pri ulasku u prvi zavoj, primijetio da ne radi tračnička kočnica. Budući da je riječ o izrazito strmom dijelu pruge, tramvaj je ubrzo počeo nezaustavljivo ubrzavati. Ni ručna kočnica nije pomogla, pa je vozilo dosegnulo brzinu od gotovo 90 kilometara na sat. Izletjelo je iz tračnica, prevrnulo se, udarilo u tri stabla i čelični stup. Zagreb je bio zaprepašten razmjerima nesreće, a mnogi stariji Zagrepčani i danas se sjećaju tog kobnog dana.
„Bio sam među prvima na Zvijezdi. Dočekao me krš, tamo udubljeno stablo, razbijeno staklo i posvuda leševi. Čuli su se jauci, nismo znali koliko je mrtvih, ima li preživjelih. Poslali su me na sudsku medicinu. Doveli su leš majke i djeteta. Majku smo uspjeli identificirati po papilarnim linijama kažiprsta desne ruke, jer su osobne karte tada imale otiske prstiju, no dijete? Pretpostavili smo identitet, jer je bilo s majkom“, ispričao je kriminalistički tehničar Ljubomir Gudelj, koji se prisjetio jednog od najtežih dana u dugogodišnjoj karijeri, u kojoj je odradio brojne očevidе.
Naknadno se doznalo kako su ista tramvajska kola, garažnog broja 21, već ranije toga jutra imala manji sudar na uglu Degenove i Medveščaka, kada su prevrnula zaprežna kola. Budući da nije bilo veće štete, vozač je nastavio prema Mirogoju. Istraga koja je uslijedila bila je opsežna – ispitano je tridesetak svjedoka – a presuda je zaključila kako je za nesreću kriv vozač jer nije na vrijeme primijenio ručnu kočnicu. Nakon mirogojske tragedije, najteže tramvajske nesreće u svjetskoj povijesti, tramvajski je promet na relaciji Gupčeva zvijezda – Mirogoj bio obustavljen sve do 1964. godine. Kako stoji u ZET-ovoj monografiji, na toj su dionici potom prometovala nova motorna kola opremljena električnom, jakom zračnom, elektromagnetskom (tračničkom) i ručnom kočnicom. No tramvaji su prema Mirogoju vozili tek do 15. svibnja 1967., kada su ih trajno zamijenili autobusi.
Otvori KEKS Pay
Koliko god to bilo tragično i koliko god je igrom slučaja moja obitelj ostala pošteđena (moja mama i moja baka su htjele ići upravo tim tramvajem, ali kako je bio već pun, odlučile su sačekati slijedeći), fakat je naporno svake godine čitati jedno te isto!!!