Tridesetosmogodišnji zastupnik Dan Špicer ima bogato političko iskustvo – gotovo pola svoga života proveo je u Gradskoj skupštini, gdje sada privodi kraju četvrti mandat. Cijeli svoj život je na Srednjacima, ali priznaje – nema kvartovskih rutina. Obiteljske obaveze, malo dijete, posao, politika, a najviše odlazak prijatelja iz kvarta “ubili” su mu navike.
Brzi kvart
Srednjaci su kvart gdje je brz protok ljudi, a to mijenja i duh kvarta.
– Većina prijatelja je odselila, a kako se brzo mijenja stanovništvo, vidim na svom primjeru. Prije pet godina supruga i ja smo uselili u stan pokojne bake, koji je samo dvije ulice od mojih roditelja, i bili smo najmlađi u zgradi. Trenutačno smo među najstarijima – kaže Špicer čija je supruga iz susjedne Knežije. Kao zastupnik, ističe, rješava konkretne probleme sugrađana iz svih dijelova grada, a pri radu mnogo mu pomaže to što vodi skupštinski Odbor za predstavke i pritužbe. Veseli ga, ističe, što ljudima kroz Odbor pomaže riješiti problem, no žao mu je što malo građana zna za taj “mehanizam”. A sretan je i postignutim u svome kvartu. Samo je na Srednjacima sedam uređenih dječjih igrališta, a uspjeli su i napraviti više parkirnih mjesta šireći ulice gdje je to bilo moguće.
– Moja prva akcija, ali ne politička, bila je u studentskim danima kada je moje društvo organiziralo peticiju i radilo pritisak na ZET da linija 109 vozi i vikendom. Toga se sjetim kad god vidim taj autobus – prisjeća se Špicer. Jedina strast koja ga drži od djetinjstva jest, s ponosom kaže, izviđaštvo.
– Jednom izviđač, uvijek izviđač! – ističe izviđački slogan. Od logorovanja pod šatorima do danas nije odustao. Sada odlazi kao pratnja djeci, a rado grupu izviđača odvede u Kamanj, na granici sa Slovenijom, gdje ima vikendicu. Dok je bio dijete, u Hrvatskoj je bilo 25.000 izviđača, a sada ih je tek 2500, pa žali za starim vremenima. Izviđačke avanture iz djetinjstva pamti i rado ih se sjeća, dok je s manje veselja prihvatio odluku svojih roditelja da ode na školovanje u Ameriku.
Školovanje u Americi
Dva zadnja razreda osnovne škole proveo je u Cherry Hillu u New Jerseyu, gdje je preko Židovske zajednice bio na razmjeni učenika. No nitko od prijatelja koji su ga ugostili u Americi nije bio u Hrvatskoj jer je baš počeo rat.
– To mi je bilo teško razdoblje jer sam bio dijete u tuđim obiteljima i sam. Ipak mi je izuzetno drago to iskustvo jer se u takvim situacijama čovjek osamostali, a naučio sam i jezik – kaže Špicer koji je kao dječak bio aktivan i u Zagrebačkim mališanima.
