Euro se, koji je uveden prije više od dvije i pol godine, čini se, udomaćio. No i dalje ima onih koji u glavi prevrte iznos prema bivšem tečaju i pomnože ga sa sedam i pol, barem povremeno. Neki to rade iz puke navike, drugi jer još nemaju "osjećaj" za novu valutu, niti prema njoj imaju razvijen emocionalni odnos, a treći kako bi lakše procijenili vrijednost onoga što kupuju.
Tako Zagrepčanin Siniša Čermak kaže kako ne prođe dan da ne pomnoži i usporedi. – Kupio sam suhi sir i gledam račun, osam eura. Pomnožim to sa sedam i pol i shvatim da je to oko 60 kuna. Prije je bio dvostruko jeftinije. Isto je i kada su jaja posrijedi, za deset komada treba izdvojiti dva i pol eura, što je gotovo 19 kuna. Nekada ih nisam plaćao više od 15. Pa sad računajte kolika je to inflacija – napominje Čermak.
Za njega, dodaje, preračunavanje nije samo navika, nego i vrsta unutarnjeg otpora. Ne želi da ga, kako kaže, prevare cijenama koje samo zvuče manje. – Jednostavno se lakše snađem kad sve vratim u kune. I lakše mi je znati koliko sam potrošio, jer sam godinama živio u tom sustavu – objašnjava. Godinama je, kaže, u kunama znao što koliko vrijedi i kad treba stati. S eurima još uvijek nema taj osjećaj, zato se i vraća starom načinu računanja. Potvrđuje to i Milka, jedna od kumica na Dolcu. Prema njezinu iskustvu, kaže, malo tko ne preračunava.
– Kuna im je i dalje orijentir pa, kad god dođu na plac, preračunavaju i žale se na cijene – napominje. Ipak, dodaje, promet joj se nije smanjio. – Tko mora kupiti, kupi, samo ne propuštaju žaliti se – ističe. S druge strane, Vedrana Anđelić, kaže, s vremenom sve manje preračunava.
– Već sam se naviknula. Jednim dijelom jer mi je lakše, zavaravam se, ne želim znati točno koliko trošim. Sa starom valutom sam imala jači osjećaj vrijednosti, a euri mi zvuče apstraktnije pa mi se psihološki lakše odvojiti od 12 eura nego od 100 kuna – napominje. Dodaje kako joj najviše nedostaje osjećaj mjere kod svakodnevnih sitnica.
– Kad dajem napojnicu, više ne znam što je normalno. Prije si znao, pet ili deset kuna. Sad je to euro do euro i pol, ali nemam osjećaj je li to previše ili premalo – kaže. Slično razmišlja i Ivan, konobar u jednom od kafića na Cvjetnom trgu. – Oni koji ne preračunavaju iz pristojnosti i navike kažu "u redu je", a definitivno nisu svjesni koliku napojnicu ostavljaju. Pa ih, kad dođu kući, vjerojatno boli glava. Bakše ima više, ali to je sve inflacija pojela. Dakle, vidim je, kao i povećanje plaće koje je u našem sektoru bilo od 40 do 60 posto, ali je ne osjetim – naglašava.
Da ga ne bi boljela glava i da si, kako kaže, ne kvari dan, Zagrepčanin Nenad je među onima koji su u međuvremenu prestali uspoređivati i preračunavati iz valute u valutu. – Euro je sada naša realnost. Isprva sam preračunavao, no cijene su otišle gore, i sad, da svaki put mislim koliko bi to bilo u kunama, samo bih se nervirao. Računam u eurima, i gotovo. Nema nazad – ističe. Euro je u Hrvatskoj uveden početkom 2023. i otad su sve službene transakcije, plaće i cijene prebačene na novu valutu. Tehnički prijelaz prošao je relativno glatko, a onaj psihološki traje i dalje, što i nije neuobičajeno.
"Mentalno računovodstvo", kako ekonomisti nazivaju naviku preračunavanja u staru valutu, prisutno je u većini država koje su prošle kroz zamjenu valute. Istraživanja Eurobarometra pokazuju da otprilike četvrtina građana eurozone i godinama nakon uvođenja eura povremeno izračunava cijene u staroj valuti, osobito kod većih kupnji. Iako preciznih podataka za Hrvatsku još nema, naša nam minianketa sugerira da nismo iznimka.
Na prilagodbu djelomično utječe i kontekst u kojem se zamjena dogodila. Godina uvođenja eura bila je ujedno godina visoke inflacije. Mnogima je, stoga, u svakodnevnom iskustvu bilo teško razlučiti jesu li cijene porasle zbog promjene valute ili zbog globalnih ekonomskih pritisaka.
Otvori KEKS Pay
Zašto kupuješ na placu ako ti skupo????? Odi u prvi trgovaćki centar.