Njezino ime zabilježeno je u Guinnessovoj knjizi rekorda kada se 2007. u Kragujevcu s kolegama iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Italije, Njemačke i Francuske priključila projektu crtanja najdužeg grafita na svijetu. Platno je imalo 605 metara, sudjelovalo je 250 mladih, a svaku državu predstavljali su grafiteri, DJ-i, MC-ji, plesači i koreografi. Tijekom 24 sata, dok su nastajali grafiti, svirala je glazba, plesalo se i repalo, cijela kultura hip-hopa bila je okupljena na jednom mjestu. Od tada plesačica i koreografkinja Marija Matković, koja spada u generaciju prvih hip-hop imena domaće urbane scene, ne prestaje učiti i razvijati se, educirala se, među ostalim, u New Yorku i Londonu, a bavi se i plesnom pedagogijom i režijom te je sutkinja na natjecanjima.
– Ples mi je bio ljubav na prvi pogled – govori nam Zagrepčanka koja se s njim susrela s jedanaest godina, kada su u njezinu osnovnu školu u Prečkom došli plesači breakdancea. Svoje prve plesne grupe počela je voditi u srednjoj školi kao petnaestogodišnjakinja, a 2008. je osnovala i Hip Hop House, studio u Stenjevcu koji je, kaže, nastao kao odgovor na sve veću potrebu za kvalitetnim plesnim obrazovanjem.
Hip Hop House okuplja više od sto plesača raspoređenih u deset skupina prema uzrastu i razini znanja, od početnika do naprednih, koji treniraju i do pet puta tjedno. Nudi se hip-hop, suvremeni i komercijalni ples, locking, popping, a uskoro će se uvesti i breakdance. Posebno je ponosna na grupu odraslih koji su se odlučili okušati u plesu, što dokazuje, napominje, da za njega nikad nije kasno. Na ideju o imenu studija došla je pak kada je u Rotterdamu tražila atelijer u kojemu se održavala audicija pa slučajno završila u tzv. hip-hop kući, gdje su se plesači družili i trenirali.
– Ples nije samo niz pokreta, već način izražavanja i oblik komunikacije – ističe tridesetosmogodišnjakinja, koja poseban naglasak u radu stavlja na kreiranje ugodne atmosfere jer želi da svaki prostor u kojem se pleše odiše toplinom i bude poput doma. Takvo ozračje prepoznala je i Lana Ćurčić, studentica fizioterapije koja se plesom bavi od svoje treće godine. – Dolazim iz Rijeke, a u Hip Hop Houseu doista sam pronašla svoj drugi dom. Treninzi su puni podrške i zajedništva, kao da si dio obitelji – kaže.
Uloge plesača za Mariju Matković važnije su od pedagogije i koreografije pa nastoji stvoriti uvjete u kojima će razviti vlastiti stil i samostalno birati svoj plesni put. Kreativni proces temelji na improvizaciji jer, objašnjava, plesač tako najbolje izražava osjećaje. – Svaki pokret ima svoju priču, a hip-hop za nas nije samo ples, već način života – kaže Gloria Grulović, studentica na Filozofskom fakultetu.
S plesnom skupinom No Stress Crew osnivačica studija sudjeluje i u projektima u kojima se organiziraju radionice i kampovi za djecu, a radi i predstave koje kombiniraju dramski i plesni izraz. Ističe kako su plesači često prirodno talentirani za glumu, iako nemaju formalno obrazovanje, što predstave čini autentičnima i dojmljivima. U suradnji s Kazalištem na Peščenici producirala je predstave "Komunikacija", "Moja mama kuha bolje od tvoje", "Okviri i granice" i "Hororskop", a radila je i na scenskom pokretu u humorističnoj seriji "Ko te šiša".
Nika Benjak, izvođačica u plesnoj predstavi "Hororskop", kaže kako joj je gluma bila potpuno novo iskustvo. – Ples dolazi prirodno, a gluma zahtijeva više prakse, posebice kada je riječ o izlasku pred publiku i izgovaranju teksta bez grešaka – objašnjava.
Inspiraciju pak Marija Matković pronalazi u svakodnevici, knjigama, društvenim promjenama, a originalnost je dokazala i na ovogodišnjem natjecanju World of Dance, koji se u travnju prvi put održao u Hrvatskoj. Na njemu su osvojili nagradu za najbolju temu, a ideju za koreografiju pronašla je u društvenoj igri "Čovječe, ne ljuti se".
Otvori KEKS Pay
Bravo. Dajte nam plesača i plesačica. To treba Hrvatskoj. I glumaca. I glumica.