Jedni su se tamo upoznali, zaljubili na prvi pogled pa zatim i zaručili te vjenčali. Drugi su proživjeli najljepše sate svojeg života, trećima su ostale srcu blisku uspomene i nova prijateljstva, dok se neki, pak, šale kako se ne sjećaju apsolutno ničeg. Kultni zagrebački noćni klub Sidro nedaleko od okretišta tramvaja kod Savskog mosta, nekoć je, odnosno do prošlog listopada dok nije demoliran, bio omiljeno mjesto za izlazak svih generacija, od 18 pa sve do 70 godina. Koliko je bio neizostavan dio života Zagrepčana može se vidjeti i u novom dijelu stalnog postava nazvanom "Sidro se vraća" u Muzeju mamurluka. Adresa je Preradovićeva 5, otvorena je svakim danom 13 do 21 sat, a cijena ulaznice je 30 te za studente 25 kuna.
Klub je otvorio 1984.godine, i to kao brodić na vodi, no, s poplavama se premjestio na kopno, odnosno obalu Savskog nasipa. Bilo je to jedino mjesto tijekom osamdesetih, kažu vlasnici muzeja i par Roberta Mikelić i Rino Duboković, koje je radilo iza ponoći.
- Tu se nekoć dolazilo po noći, a odlazilo dok je već svanuo dan - našalili su se.
U svega tridesetak kvadrata prostora znalo se "ugurati" i do 120 osoba jer nije izlazak bio izlazak ako nije završio u Sidru. A koliko je popularno bilo, svjedoči činjenica koja se može naći u muzeju, da svaki put dok bi vlakovi pokraj njega prolazili Hendixovim mostom, bi obavezno potrubili.
- Sidro je bilo sinonim za zabavu i najbolji provod. Vidi se to i po izlošcima te koliko nam se ljudi javilo sa svojim pričama poslalo nam fotografije, videe... - objašnjavaju Roberta i Rino.
Izložba tako ima na desetke priča, legendarni zeleni svijetleći znak koji je nekoć stajao na krovu Sidra dok ga dvojica vraćajući se s izlaska nisu ukrala, tamošnje prepoznatljive zidne daske sa siluetama glazbenih ikona Boba Marleya i Johnny Stulića, kvake s broda... A ne može ništa proći ni bez šanka i barskog stolića.
- Surađivali smo s vlasnicima, čak i nekadašnjim DJ - om kluba, koji su nam pomogli i ustupili neke stvari - veli par.
Na desetke su priča, dodaje, dobili od bivših partijanera, a svoje oduševljenje nisu mogli sakriti dok su čuli da će njihov omiljeni klub ipak ostati u sjećanjima „živ“.
- Ima tu svakakvih dogodovština. Jedni su se razbili, i to doslovno, pa ostali bez zuba ili, pak, slomili kosti. Jedan par, primjerice, se je tamo upoznao pa su si na stopalu napravili, kao sjećanje na te dane, jednake tetovaže sidra - govori dvojac. Danas taj isti par je sretno u braku, ima četiri mačke i uspješan obrt. Svake godine, usto, krajem svibnja se na manifestaciji Dani otvorenih vrata u Svetoj Nedelji okuplja više od 100 parova koji su se upoznali u Sidru.
- Pale su i prosidbe u klubu - kažu Roberta i Rino. Zapisala je to i jedna bivša posjetiteljica riječima: "U ovoj priči nema pijanstava i mamurluka, ali u Sidru sam ja dobila sigurnu luku za čitav život".
