Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Zagreb ZG Vijesti

Kultni zagrebački klub dobit će impresivnu monografiju na 350 stranica s više od 1500 fotografija

Najviše pamtim upoznavanje s Tajči, Hamedom i Danijelom te s Draženom Petrovićem – kaže Maro Srezović čiji je otac osnovac klub
16. lipnja 2016. u 11:03 3 komentara 1444 prikaza
saloon
Foto: Monografija
Pogledajte galeriju 1/10

Iako kada navršite 46 godina još imate vremena ispred sebe, morate priznati da se dosta toga promijenilo. U Zagrebu se dosta toga promijeni i u pet godina, kamoli u 46. Pa kada nešto unatoč svim promjenama ostane isto, to svakako treba obilježiti. Saloon je jedno takvo mjesto. 

U ova četiri desetljeća održao se kao kultno mjesto iako Zagreb više nije onaj, budimo iskreni, gradić u kojem su ga na inicijativu Pere Zlatara stvorili Albert Papo i Vlaho Srezović. Kada u trendovskoj sredini kao što je metropola održite takav status, onda to vrijedi i zabilježiti. Zato je Večernji list suizdavač monografije o 40 godina ovog najstarijeg zagrebačkog noćnog kluba, zajedno s Vlahom i Marom Srezovićem te autorom i urednikom, poznatim zagrebačkim novinarom Damirom Jirasekom, dok je grafički urednik Igor Kelčec. Bit će to luksuzno izdanje otisnuto u pet tisuća primjeraka na 350 stranica i s više od 1500 fotografija. Objektivne su okolnosti spriječile mogućnost da se ona objavi točno na rođendan, Saloon je osnovan 13. veljače 1970. 

– Saloon je od kad znam za sebe bio moj drugi dom, moj veliki dnevni boravak gdje sam učio puzati, hodati, voziti skate, bicikl, puštati glazbu, a kasnije naučio i sve ostalo važno za život, životnu školu koja traje do danas – otkriva Maro Srezović svoje emocije prema klubu koji je osnovao njegov otac.

– Iz djetinjstva najviše pamtim upoznavanje s Tajči, kasnije s Hamedom i Danijelom iz onda popularne TV emisije Hit Depo. Nakon nekoliko godina treniranja košarke upoznao sam svog idola Dražena Petrovića i ta mi je slika najdraža od svih iz Saloona. A onda i grupa E.T. koja je obilježila 90-e i dance scenu i kada je fotka s njima značila sve – otkriva Maro samo dio društvenog značenja Saloona za Zagreb. 

A ono je, dakako, bilo veliko. Klub su pohodile i neke svjetske veličine poput Piercea Brosnana, Catherine Deneuve, Yvesa Montanda, Simone Signoret, Richarda Widmarka, Ali MacGraw, režisera Coste Gavrasa, pjevača Paula McCartneya, Linde McCartney, Bona Voxa, Ane Oxe, grupe Blood, Sweat&Tears, UB40, tenisača Johna McEnroea, Matsa Wilandera, Guillerma Vilasa, Henryja Lecontea, skijaša Ingemara Stenmarka, Alberta Tombe, političara Adolfa Suareza koji je kasnije postao španjolski premijer, američkog veleposlanika Williama Montgomeryja i još mnogo drugih. A monografija će prikazati život Saloona kroz dvije samo njemu svojstvene redovite večeri, Ruby Tuesday i Glamour Cafe, kroz njegove kumove i kroz sportaše. 

– Ruby Tuesday – rock session započeo je svoj legendarni put 27. ožujka 1990. kada je premijerno prezentiran kao novi program u prostoru Saloona. Koji mjesec prije predložio sam Vlahi Srezoviću i Albertu Papi program za novu sezonu, i to utorkom u formi band plus gosti. Kako je moj prijašnji rad  na sličnim programima, Kulušić-Dance rock session 1982.-86., SKUC-Pauk Yu top Rock 1988.-89., imao veliki uspjeh, pretpostavka je bila da će projekt zaživjeti kao logična posljedica bogatog zagrebačkog klupskog naslijeđa od samih početaka šezdesetih godina – kaže Tomas Krkač, idejni pokretač Ruby Tuesdaya. 

Ime je ovoj večeri dao Aleksandar Kostadinov, glazbeni urednik HTV-a i rock-novinar. 

– Svih više od deset godina održavanja kućni je sastav bio Telefon Blues Band koji sam vodio, a osim što je ugostio najbolje i najpopularnije soliste i glazbenike s naše scene, u programu su nastupali i mladi sastavi na početku svojih budućih velikih karijera poput Laufera, Jinxa, Opće opasnosti… – prisjeća se Krkač te dodaje strane poput Adriana B. Burnsa, Hansa Thessinnka, Eve Gallagher, Phila Shackletona, The Mission, Heavy Dusta i drugih. Poznati je engleski novinar Christopher Long iz Evening Standarda izjavio kako ne osjeća razliku između engleskih klubova i Saloona zbog banda, šanka i činjenice da većina gostiju dobro govori engleski jezik. 

Ruby Tuesday bio je najdugovječniji takav program u gradu. Sa Saloonom je lako srastao i Stephan Lupino, vjerojatno naš najpoznatiji fotograf. Suživot je trajao i kroz 80-e, ali i kroz još jednu osebujnu večer, Glamour Cafe. 

– Saloon je imao svoju magiju i kultni status, a toga danas više gotovo da i nema, sve su pojeli narodnjaci. Bio je Saloon “place to be”, imao je tu zapadnjačku energiju s kakvom sam se susretao po newyorškim klubovima, jedan drugačiji pristup. Tko je nešto bio i značio, išao je u Saloon. Glamour Cafe radio sam poslije Siniše Svilana s idejom da ga dignem na jedan drugačiji nivo, da mu dam dašak New Yorka jer tako nešto poput te večeri u ono je doba moglo biti jedino u Saloonu pa je već samim time bilo najbolje u Zagrebu. No treba reći da je Saloon najveća fora bio u doba kada sam se vratio iz New Yorka, uvijek je bio veći od bilo koje svoje večeri, bio je u gradu ono što je vrijedilo – sjeća se Lupino. 
Jedan od najdugovječnijih europskih klubova kroz koji je, procjenjuje se, u ovih više od 40 godina prošli su milijuni ljudi, voljeli su pohoditi i sportaši. Naš slavni vaterpolist, ujedno i kum Saloona Dubravko Šimenc bio je redovit gost. 

Albert i Vlaho

– Pa još je i moj otac Zlatko, koji je također bio izvrstan vaterpolist, odlazio u Saloon pa sam ja, nekako obiteljski, nastavio. Krenuo sam tamo već u osmom razredu s prijateljima iz škole. Jasno, morao sam se vraćati do 23! U ono doba bilo je to jedino mjesto u gradu, a uz to i sasvim novo. Odlična glazba, lijep ambijent koji su svojim rukama napravili Albert i Vlaho. Konobari uvijek ljubazni, znali su prepoznati sportaše kojima bi uvijek piće davali preko reda. Bilo je to mjesto poznatih ljudi, cure su čekale da vide tko će stići na parkiralište. Bilo je to isto tako i domicilno mjesto Cibone u kojem su se slavile titule, a mogli ste biti odmah do Dražena i Franje – govori Šimenc koji potvrđuje kako je Saloon bio sastavni dio noćnog života Zagreba. – Kasnije su se pojavile i večeri poput Ruby Tuesdaya, a znalo se da ući ne možeš u kratkim hlačama, jedno vrijeme nije se moglo ni u tenisicama. Dobiti pozivnicu za Božić i Badnjak u Saloonu bio je privilegij, o vlastitom stolu da ne govorim – sjeća se proslavljeni vaterpolist. 

Razmišljajući o poznatima koji su dolazili u Saloon, lako je doći do zanimljive spoznaje – nogometna bi reprezentacija Saloona bila po imenima jača od sadašnje koja nastupa na Euru 2016, u Francuskoj. Iako je, primjerice, trofejnoj Dinamovoj generaciji ‘82. Karaka bila mjesto okupljanja, Saloon nisu zaboravljali. Cico Kranjčar, Stjepan Deverić, Marko Mlinarić, Velimir Zajec i drugi bili su redoviti gosti. Bio je Saloon i svojevrsno središte zagrebačkog nogometa u koji su, osim dinamovaca, dolazili i nogometaši poput Alena Bokšića pa svojedobno i Vinka Cuzzija. Za kumove Saloona uvijek se biralo javne osobe od stvarnog ugleda među građanima. Naša poznata glumica Bojana Gregorić rado je viđeno lice u svakoj prilici. Saloon nije bio iznimka, ali ta je ljubav obostrana. 
– Saloon je bio sjajan klub u kojem se okupljao cijeli Zagreb. Uz sjajnu rock-glazbu događala su se divna druženja i fatalni susreti. Primjerice, moj je brat baš u Saloonu sreo svoju suprugu. Biti kuma bila je dobra zezancija, a obilježavanje godišnjica Saloona prilika kada se okupljala nova i stara garda – priziva sjećanja Bojana Gregorić. 

Nova godina do 2 popodne

I još jedno poznato glumačko ime, Goran Grgić, bio je kum Saloona. 

– Naravno da je vrlo bitan kontekst vremena i tadašnja originalnost sadržaja kluba, no kultni status stvarali su ljudi koji su ga redovito posjećivali, prepoznavši Saloon kao mjesto kvalitetne zabave, slobode i druženja s kreativcima raznih okupacija, ali i sličnih glazbenih i životnih opsesija – govori Grgić koji kao jednu od specifičnosti navodi zavodljivost noći u Saloonu, spontano pretvaranje lagodnog druženja u večeri za pamćenje. – Iskreno, jedna od najljepših večeri mi je bila s mojom suprugom na jednom od Oliverovih nadahnutih nastupa u Saloonu. Ponosan sam da mi je ukazana čast biti Saloonovim kumom, da nastavim niz legendi koje su obilježile vrijeme moje mladosti. Mome kumstvu je, uz ostalo, vjerojatno “kumovalo” i prijateljstvo sa Srezovićima, koje se dogodilo kroz godine ugodnog druženja, tako da sam jednogodišnje preuzimanje ključeva Saloona ponosno prihvatio i više nego ozbiljno shvatio. Iz istog sam razloga i turbulencije koje su se događale zadnjih godina vrlo blisko proživljavao s Vlahom, Marom i ostalima – kaže poznati zagrebački glumac. 

Sjaj Saloona potrajao je i do u novo tisućljeće. 

– Reportažu o Saloonu radila je i američka televizija ETV Television u sklopu svog serijala Wild on Adriatic. S njima je došla i Brooke Burke, jedna od 50 najljepših žena svijeta u to vrijeme. Surađivali smo i s londonskim klubom Ministry of sound čiji su DJ-i gostovali kod nas pa je tako za jednu Novu godinu glazbu puštao poznati DJ Pete Heler, ta je Nova godina trajala je do dva popodne. Saloonove rođendane obilježavali su koncerti praktički cijele estrade – kaže Maro Srezović. – Drago nam je da su ovaj projekt izdavanja monografije prepoznali i financijski sponzorirali naši dugogodišnji suradnici i prijatelji kao sto su Ožujsko pivo, Cockta, Hrvatska glazbena unija, Granilio d.d., Badel, pa se nadamo da će se i ostali sponzori javiti kako bi zajednički mogli realizirati ovaj projekt na najbolji način – završava Maro Srezović.•

>> Pogledajte fotografije iz razorenog kultnog kluba Saloon!

>> Srezovići ponovno ušli u Saloon: Tražit ćemo odštetu i od Grada i Cibone

>> Saloon je jedan od važnih urbanih fenomena Zagreba

>> Saloon: Četrdeset godina kluba koji je ušao i u leksikon

Plazma keksi
BAŠ KAO NEKADA
Stvari koje se godinama nisu promijenile, a svejedno ih obožavamo
  • Avatar Ironman0105
    Ironman0105:

    Bili su u Lunsi i Ed Begley, Jeff Goldblum, Geena Davis. Bio je i Keith Richards i Ron Wood...

  • Avatar ankabutorac
    ankabutorac:

    Joj...kak sam se tam nacagala....pa valjda prije 100 godina (tak mi se bar cini)...

  • Deleted user:

    Nikad nisam bil u tom diskaču. Već sam bil pre star. Bil sam samo par puta tam vani na čagama. Za Saloon je trebalo love, za čagu samo za upad. Tak je to bilo ... meni barem.