Na svečanu rudarsku bačvu popeo se brucoš rudarstva Ivan Pucak. Tišinu Kristalne dvorane hotela Westin, u kojoj su se prošlog petka okupili sudionici i gosti 35. skoka preko kože, prekida rezonantan glas brucmajora Tonija Vlahovića. – Zašto si upisao rudarstvo? – ozbiljno će brucmajor. – Da bih imao najbolje petarde u selu – staloženo će Pucak dok dvoranom odjekuje gromoglasan pljesak i oduševljenje. Još utvrđivanje životnog mota: "Vjenčanje ili sprovod? Bitno da je dobar provod?" pa skok preko rudarske kože i stiže potvrda da je Ivan i službeno postao dijelom časnog rudarskog staleža. S njim je još 17 drugih brucoša sudjelovalo u ceremonijalu starom 85 godina, koji je i danas ostao dijelom rudarske tradicije, ali umjesto preko okna, koja su godinama postajala sve šira, novije generacije skok izvode preko kože, s obzirom na to da je ona u međuvremenu postala dijelom radnog odijela u jami.
Nema europske rudarske škole i fakulteta koji danas ne njeguje taj jedinstveni događaj, a iznimka nije ni zagrebački Rudarsko-geološko-naftni fakultet. Uz Udrugu Sretno! jedini su, uz kolege iz Poljske, koji ceremonijal skoka preko kože za studente rudarstva, geologije i naftnog inženjerstva svake druge godine održavaju u izvornom obliku.
– Naš skok preko kože ima važno mjesto na europskoj karti kulture. Zahvaljujem svima koji su tijekom godina prepoznali važnost i ljepotu ove tradicije. Vaša prisutnost i energija omogućuju da ova tradicija ne samo da opstaje nego i raste. Starije generacije na ovaj se način mogu prisjetiti svojih studentskih dana, a mladima želim da nakon ove manifestacije ostvare nova prijateljstava, nezaboravne trenutke i zajedništvo koji će trajati cijeli život – istaknuo je predsjednik Udruge Sretno! Filip Božić.
Velika svetkovina u Westinu kruna je događanja u tjednu RGN-a, koji je ove godine proslavio 60. obljetnicu postojanja. Za ceremonijal skoka mladi se studenti pripremaju od početka zimskog semestra, a tradicija je usko vezana za svetu Barbaru, zaštitnicu struke. Manifestaciji je prethodila svečana ophodnja zagrebačkim ulicama. Na Trgu bana Jelačića mladi su rudari otpjevati tradicionalne rudarske pjesme, nakon čega se ophodnja nastavila prema Kamenitim vratima, gdje su zapalili svijeće u znak sjećanja na sve preminule rudare.
– Ova svečanost simbolizira povezanost tradicije zajedništva i budućnosti fakulteta. Iskreno zahvaljujem organizatorima iz udruge koji su svojim trudom omogućili da se okupljamo pod simbolikom skoka preko kože. Studentice i studenti koji su mjesecima vježbali za ovu svečanost, usklađujući zahtjevne studentske obveze i čuvanje rudarskog naslijeđa, zaštitnici su naše tradicije, temelja koji nas definira kao zajednicu. Na tim temeljima, uz njihovo znanje, inovativnost i hrabrost gradimo budućnost. Nužno je da ustraju u istraživanju i stvaranju boljih rješenja u korištenju mineralnih sirovina, bogatstva koje nam je Bog darovao. Mi stariji moramo biti ponosni na svoj rudarski stalež. Nošenje svečane rudarske uniforme nije samo čast nego i odgovornost – poručio je dekan RGN-a Vladislav Brkić.
Uz mlade brucoše na ceremonijalu su sudjelovale časne tablice koje se sastoje od 20 članova, što profesora, što inženjera, praesidiuma, adlatusa dextera i adlatusa sinistera. Potonju je ulogu, prvi put otkako se održava ceremonijal, preuzela žena. Tu su i kontrarijske tablice, sastavljene od starih i mladih bajti, odnosno, starijih i mlađih studenata koje predvode contrapic dextera i contrapic sinistera, a oni su uoči samog skoka posljednji put provjeravali znanje mladih brucoša. Svaki pogrešan odgovor penalizirao se posebnom rudarskom kaznom – mlijekom. Ceremonijal je popratio i predsjednik Zoran Milanović.
– Smisao i duh forme strahovito su bitni. Forma može postati dosadna ako se pretjeruje i ako se ljudima nameće, ali u pravoj mjeri ona poziva na tradiciju i osjećaj pripadnosti. Ovaj me događaj podsjeća na antologijske scene iz filma "Vrata raja" Michaela Cimina, kada mladi američki patriciji i sinovi marširaju, hodaju i pjevaju pjesme. Cijeli ritual i protokol odvija se u jednom tamnom, ali ne i mračnom ozračju, a nakon toga kreće ono što se zove život. Veliko putovanje koje, kao što znamo, skoro nikad nije destinacija. Doživite ovo kao krasnu etapu na putovanju zvanom život. Putujte sretno! – zaključio je Milanović.
