Konobarice u borosanama, napukle ploče na podu i tapete na zidovima detalji su to iz starih zagrebačkih kavana i gostionica otvaranih u 20. stoljeću i već odavno zaboravljenih. Većina ih je s godinama i novim trendovima propala, negdje u vremenima kada su pod ključ išle i brijačnice i stare zagrebačke radionice, no neki buffeti u gradu i dalje rade nedirnuta interijera u kojem je vlasnik i konobar i najbolji prijatelj gostima. Uglavnom jednim te istima.
Turistički atraktivne
I dok se većina europskih gradova njima ponosi i u turističku ponudu gura stare kavane otvarane prije stotinjak godina, koje svoju popularnost održavaju upravo takvim interijerom, u Zagrebu je trend uređenja kafića uz angažiranog arhitekta pod izlikom minimalizma u punom zamahu. A upravo iz tih je razloga 32-godišnja Zagrepčanka Ivana Turčin odlučila prije tri mjeseca pokrenuti blog Stara birtija i barem tako u prvi plan vratiti stara okupljališta građana otvarana sedamdesetih i osamdesetih, koja još preživljavaju. U Botincu, na Trešnjevci, u Donjem i Gornjem gradu, na Črnomercu... sve su to četvrti koje još imaju kafiće otvorene prije i više od 30 godina.
Ideja za blog postoji već dugo, no sve je krenulo nakon što sam shvatila da se u Radićevoj zatvorio Medvedgrad , a na njegovu je mjestu otvorena kladionica. Stari štih kafića svjedoči o trendu, načinu života stanovnika, jednoj kulturi, i žalosno je da takvo nešto propadne i da se to ne očuva kaže I. Turčin, inače arheologinja i prevoditeljica.
Na svome je blogu tako krenula u akciju promoviranja starih kafića, a uz svaki, osim osnovnih podataka, iznosi i procjenu ugroženosti.
Ocjena ugroženosti rangirana je od jedan do četiri i definira koliko bi taj kafić još mogao opstati i nastaviti raditi objašnjava.
Na njezinu su popisu, među ostalima, i Mlinček na Selskoj, otvoren još prije II. svjetskog rata s nekadašnjim nazivom Bife Pleševica , buffet Horvati otvoren 1964. godine, Pivnica 50 koja radi u Petrinjskoj ulici još od 1978.
Glavna je razlika između starih i novih kafića, osim interijera, taj poseban osjećaj, činjenica da vlasnik nije biznismen, nego netko tko je neprestano ondje, netko tko istinski poznaje svoje goste. Razlika je često i u radnom vremenu: stari kafići otvoreni su uglavnom do 21 sat, a neki od njih nedjeljom i ne rade kaže blogerica napominjući kako u Zagrebu takvih kafića sa starim zagrebačkim štihom ima 20-ak.
Ponuda nije raznolika
Razlike su i u ponudi pića i cijenama: dok u modernim interijerima teško čega manjka, u starim zagrebačkim birtijama ponuda nije toliko raznolika.
Ima kave, nekoliko sokova, piva i nekoliko osnovnih žestica, Pelin i Amaro. Dio tih kafića uspješno živi održavajući svoj tradicionalni izgled, poput kafića Krolo u središtu grada, koji, bez obzira na svoju starost, ima odličnu ponudu zaključuje Ivana Turčin.
Jel' to buffet Horvati na Knežiji? He,he! Tamo sam suknuo svoj prvi gemišt;-)